čudesna, pjenušava mrena mog bezvremenog sna,
uranjam srcem u virovitu snagu kristalnog vretena
naslućujem to me Artemida odnosi do osjećajnog dna.
Lepršam visinama, ne zaustavljam se na tom putu,
uzdižem se zvjezdama, svjetlo me ljubi sunca zrakom
nestajem u daljinama, lebdim, slična sam srećonautu,
Artemida me grli svojim vječnim svjetlosnim znakom.
U aleji kristalnih cvjetova smaragdi svjesnosti se nižu
slobodna i sretna sad vidim bezvremenost duše u njima,
iznad mene lepršaju školjke, ka pješćanom žalu me dižu
osjećam, slutim, sretna sam, u tom snu željene istine ima.
U dubini oceana snova i svjesti samo ljubav smije vladati,
u trenutku u kojem nema strahova, žudnja se nazire malo
tad nema zabrana, ni ograničenja, sreća će srcem ovladati
u osjećanju ćutim toplinu svjetla koju je srce srcu darovalo.
U aleji smaragdnoga svjetla, u duši samo istina ima vlast
dirnuta Artemidinim dahom živim život u sretnom trenu,
kristalno vreteno mi njenom snagom daruje spoznaje slast,
ljubavi ljepotu iz oluje ruža i davnih snoviđenja iznjedrenu.
Izvor: http://sretan-trenutak.blogspot.com/
bglavac
edin.kecanovic
