ubrah  cvijet sa laticama nježnim

 Cvijet kakvog nijedna ruka dotakla nije

Položih cvijet pred obale tvoje

 i tiho dozivah jutrom mjesečinu

 Ti nestaješ tamo..odakle dolaziš

 Prisutan i živ..oduvijek si bio

 U laticama skriven

 Suncem obasjan

skriveni izvor u oku  mome..

 

 Tišina progovara skrivena u dodirima

Tvoje tajne Meni dolaze u zagrljaj

Pogledima nježno razgrćeš  tišinu

    Ljubiš pupoljak sa... usana cvijeta

 Neke zvijezde Daleke

 još Neotkrivene..gledam nebo

 vječno što gori TU u Mojim Pogledima...

 i Otkrivam Tišinu...Tišinu koja plamti

 Jezikom Drevnim pjeva o svom snu...

 Latice ruža tu su sačuvane - Usnama Tišine

 Izgaraju u Poljupcima...