TAMA

 

Kada se tama nadvije

Nad mjesto moje osame

Bježim od sebe

Jer znam da je čas

 

Ono što osjećam

Nije samo moje

Već pripada nečemu

Mnogo većem od nas

 

Nekada sam bio

Pun poleta i jak

I znao da će stići

Svaki zakašnjeli vlak

 

A sada već želim

Samo da me nema

Moja je borba

Unaprijed izgubljena

 

Mada još tražim

Nešto vrijedno truda

Dobro znam

Da ne postoje čuda

 

Znam da nas vode

Putevi čudni

Kradu od nas

A mislimo da smo budni

 

Jer život je san

Koji traje iz dana u dan

 

I otišli su svi

Samo vrijeme strpljivo čeka

I ostale su vjerne

Samo tuga i sjeta

 

I mada još nije došao kraj

Visoko na nebu

Jedna zvijezda

Polako gubi svoj sjaj

 

 

 Živanović Aleksandar