MJESEČEVA RIJEKA

 

Postoji jedno mjesto

Gdje nebo plodi zemlju

Kupa se u sjaju

Pod plaštem crne noći

 

To mjesto se zove

Mjesečeva rijeka

I blistavi je put

Kojim malo tko kroči

 

Izvire na mjestu

Za koje nitko ne zna

I nestaje negdje

U beskrajnoj daljini

 

Stapa se sa suncem

I zemlji nosi jutra

A noću pleše u svojoj

Od zvijezda tkanoj haljini

 

U Mjesečevu rijeku

Utkani su uzdasi

Tihi šapat tužni

Izgubljenih duša

 

Onaj tko je gleda

Vječno će da nosi

U sebi prizor taj

I zvukove što sluša

 

Površina njena

Blago se mreška

Kao bore na licu

Samoga života

 

Želim da se stopim

U nju da uronim

U srcu mom da traje

Vječno ta divota

 

Tišina nad njom lebdi

Prizor taj je vječan

Kao što je bilo

Najprvoga dana

 

Našao sam mjesto

Gdje mogu biti sretan

Gdje srce moje neće

Od tuge da se slama

 

I možda je čovjeku

Suđeno da luta

Da zažali što živi

Da padne mnogo puta

 

Ali ima u nama

Skrivene neke snage

Podzemne rijeke

Za sobom nas mame

 

Mjesečeva rijeka

Ne nazirem joj kraj

Mjesečeva rijeka

Zabljesnuo me sjaj

 

Volio bih da sam

Bar mali dio nje

Da opijam ljude

Sa dušom poput moje

 

Jer moj dom je u srcima

Onih što me vole

 

  Živanović Aleksandar