OD KETHERA DO MALKUTHA

 

 

Nebo se mrači

I ispod njega kiše

A ja i ti

Se stiskamo još bliže

 

Diram ti obraze

Kao da gledam ružino drvo

A ti tek tako odlaziš

Kao da ti nije stalo

 

Tvoja je kosa svijetla

Od mjesečevih zraka koje padaju na nju

Kao prah sa leptirovih krila

Neuhvatljiva si kao šumska vila

 

Kada sunce zađe

Srce mi je na tvom dlanu

Prekrivaš ga laticama

I polažeš u travu

 

Obrazi koji se sjaje

S trepavica otprhuje rosa

Vjetrom nošena

Tvoja predivna kosa

 

Čekamo na sunce

Koje ne blista svima

Da prekrije nebo

Purpurnim zracima

 

Izležavamo se u travi

U ljetna predvečerja

A ja te milujem

I stiskam se uz tebe

 

Uzalud pokušavam

Da zaustavim vrijeme

 

Izdaje te sjeta u očima

Kao da čekaš nekoga

Tko bi plakao za tobom

U hladnim praznim noćima

 

Vjetar diže uragane

I ruke se uzdižu iznad naših glava

Plakati za nekim

Uzalud je sada

 

Pusta obala i ti na njoj

Kao da sam već vidio prizor taj

Nebo nad nama

Zaboravljeni raj

 

Ne treba mi ništa više

Ne mogu da vjerujem

Ipak znam da je kraj

I zato odlazim

 

Led mi puca pod nogama

Vinuo sam se prema suncu

Visoko ka nebu

Ka najvišem vrhuncu

 

Gledam oko sebe

I vidim neobičan prizor

Preda mnom sedam duginih boja

Sedam mora, sedam oceana

I prazan prostor od kethera do malkutha

 

Vodoskoci dosežu nebesa

I oko njih zidovi tišine

Sve je tako nestvarno

Što ako je sve samo san?

 

Ispred mene jedan proziran lik

Plamene oči, snježno bijeli cvijet

Čudesan miris, plavičasti veo

Prekrasne oči, pogled što me zaveo

 

Pruža mi ruku i vodi me sa sobom

Moj strah se raspršio kao jutarnja magla

Ledena zavjesa odjednom je spala

I pojavio se svijet u kojem ću živjeti od sada

 

 

  Živanović Aleksandar