Sjedila sam, zamišljena
S olovkom u ruci...
Željala sam ti napisati
Najljepše ljubavno pismo,
Htjela sam ti posvetiti
Najrječitiju pjesmu.
Mislila sam
Znat ću sročiti riječi
Koje bi ti pokazale moju naklonost
Ljubav i potrebu
Iz kojih bi prepoznao
Koliko mi nedostaješ
Koliko sam radosna kada sam uz tebe...
Sjedila sam zamišljena,
Znajući, da nisu izmišljene riječi
Ni poređenja...
Da ti tako lako dušu svoju ne mogu
Izliti na papir
Jer sve to ne bi bilo
Dostatno onoga sto zaista jeste.
Sjedila sam zamišljena
Gledala u prazan papir
I sve što sam uspjela
Napisati, bilo je
VOLIM TE.
bglavac
irida
