Tisućama godina plivajući pod mnogim punim

                           Mjesecima...

                       Tragala sam za tobom.

Izgubljeni brodovi i izgubljene duše pristaju na Toplim mjestima,vođeni čeznućem,anđelima mora vođeni.

Srce mi je lutalica.Sklupčam se i čvrsto držim sebe,

             Čeznući za domom,

     Ne znajući da je uvijek bio tu.

 krećući se prema gore,prema van,

             Osjećam kišu,

             Dišući kroz oči,

Osjećam da dolazi slatkoća,osjećam kako se

Mnoga stabla osmjehuhu u spoznaji da su sva ona Blaga skrvena tako duboko u mome srcu

  Počela pjevati Pjesmu Usnulih Anđela.

S Dušom vlastitom kao jedinim zemljovidom

              Prema kojem se krećem,

                       Što me vodi.

Želim da svijet bude gladak od blagosti nježnih ruku.

     Od tihoga kliznuća,od slatke glazbe ptičje

            Što iz najskrivenijeg mjesta izvire...

                          Osmjehujem se iznutra.

                          Osmjehujem se u dubini.

Michel Gold