Oduvijek se pitam...
Zašto tako mora biti
Greška je u odgoju...obrazovanju?
Ili Znanje tajnovito željeli su skriti
Oni što imali su Snagu i Moć...
Pa nas uvjeravaju da jedino se
Preko trnja do zvijezda može doć'...

I zašto je potrebna patnja i žrtva
Zašto Molitva se izgovara
Bez Osjećaja...kao da je Duša mrtva...
Kada cijeli Svemir u Radosti pleše
U Svjetlosti pjeva...
Dok knjige su nam pune straha
i od dosade se svima zijeva...

Puke činjenice servirane na taci...
Pojedinac proizveden kao na tvorničkoj traci
Pitanje postaviti največi je grijeh...
Grliti i ljubiti...za osudu je i podmukli smijeh...
Sve postavljeno je naglavačke
Brzinu Svjetlosti ne ljubimo...
Još koristimo tačke...
Barem što se duhovnoga napretka tiče..
Važna je tehnologija...i političke priče,
O trnovitome putu...
Što vodi do uspjeha i sreće,
A Istinu pravu nitko ne želi znati
I saznati ovako nikada neće...

Jer Trn je izdanak Predivnoga Cvijeta
I Čovjeku ne bi trebao da smeta...
Ljepota Trenutka...ono je što nam treba
Kad stope se Mirisi...Beskrajno Nebo i Boje...
Sve u jednoj minuti...
Jedino za takav Put do Zvijezda
Moja Duša želi čuti...