Vatro koju ljudi gledaju u noći, u

dubokoj noći,

Vatro što goriš a ne griješ, što svijetliš a ne

pališ,

vatro što letiš bez tijela, bez srca, koja ne

poznaš ognjišta ni kolibe,

vatro što prozireš između stabla palmi, tebe

priziva čovjek koji ne pozna strah.

Tko ti je otac, vatro čarobnjaka? Tko ti je

majka, tko te othranio?

Ti si sama svoj otac, i sama svoja majka, ti

prolaziš i ne ostavljaš traga.

Tebe ne rađa suho drvo, ti ne daješ pepela

djevojkama, ti umireš i ne umireš.

Duša što luta pretvara se u tebe, i nitko to

ne zna.

Vatro vračeva, Duše podzemnih voda, Duše

zračnih visina,

plamenu koji sjajiš, krijesnico što osvjetljavaš

močvaru,

ptico bez krila, stvari bez tijela, Duše

vatrene sile,

čuj moj glas; jedan čovjek bez straha te

priziva.