Iglice mraza odjenuše sve stvoreno
Oštar zrak pročisti mi dah;
Ozaren prizorom na liticu stadoh, zaledih
se od ljepote divne;
Ruhom udahnuh duboko, čistotom se
ispunih;
Ruke pružih, Tebi se predah,
za ponor me nije briga,
Hodam, zatvorenih očiju gazim po ćupriji
tankoj;
U Tebe se uzdam Tebi se nadam.
Huk vjetra me podsjeti da po stazi što Tebi
vodi skrušeno hodim;
Evo čujem i on ti hvalu čini, Hu Allah bez
daha vihori;
Gdje god lice okrenem o Tebi mi sve govori;
Što je život doli varka, kratak put što
vječnost vara.
USHIĆENJE
Noćni šapat duše otvori vrata davno
zatvorena, zapečaćena mislih za navijek;
Na sedefnom pijedestalu gral od stakla;
Miris zaboravljeni nadje put do srca,
Ushićenje zanosno me proguta;
Sjetih se davnih ljetnih večeri,
što gajiše ono što već skršen gubim;
Iz grala se nasladih,
nadajuć se čudu.
www.art-page.eu
edin.kecanovic
vanessa
bglavac
irida
