Jutro me dotaklo, snenim zagrljajem tvojim..tek zaustavljenim dahom oživljenih sjećanja, koja se u meni bude nemilice,čak okrutno,pokušavajući mi otkriti, da to nisi ti i to ne želim biti ja..Dok te nosim,ja,duše izbrazdane eonima proživljenih ljubavi,ti, tako čiste duše,spavaš u zagrljaju moga srca..Tako baršunasto dodir tvoj moje tijelo miluje..Tijelo ratnice, prepuno ožiljaka proživljenih bitaka..Nisi kraj mene, a potpuno si u meni..Ćutim dimenziju u koju te nosim,da te Onaj koji je u meni,obuče u najljepšu vjenčanicu ljubavi..Tvoja duša,predamnom je bez straha skinula zadnji dio sebe, uranjajući u bezvremenu ekstazu, koju samo moje srce može osjetiti..Ovo jutro, voljet ćemo se, za sve one, koji se ne znaju voljeti dubinom krika Ljubljenog, koji je u grču radosti, zvijezde stvarao..Naša ljubav,nevidljiva,a tako snažna,bit će sve u svima...Nijedan uzdah, svemir neće zaboraviti..Nijedan dodir duša naših,dodir fluida i vatre, neće biti samo za nas..Voljet ćemo se, i rađati nove svemire silinom ljubavi naše..Nosim te..jer još te san obavija zaboravom..Kad se probudiš,bit ćeš ono što jesi..A ja..ono što sam uvijek željela biti..Ruka Voljenog, a ti, na dlanu njegovom, zlatni cvijet posut kristalnim suzama ispunjene čežnje...
bglavac
irida
