Objesila si me za to drvo ,
i ubola me kopljem .
Mjesec dana sam visio ,
bez imalo hrane ,
bez imalo vode ,
poklonjen samome sebi .
Hvala ti na omči ,
jer sjetio sam se osječaja slobode .
Hvala na ubodu kopljem ,
jer naučio sam plodnost boli .
Hvala na gladi ,
jer sjetio sam se okusa Života .
Hvala ti na žeđi ,
jer me podsjetila na okus Vrela Znanja .
Ja i dalje visim ,
prikovan na to drvo ,
kojem nitko ne zna
gdje mu korjenje izvire .
Visim i čekam novu zoru ,
i Otkrivenje novog dana ...
bglavac
edin.kecanovic
