Crtam ih  prstima prolaznosti,

uporno, i uporno

na obali oceana, gdje će ih valovi

za tren obrisati..

Pišem zapise,

izvučene  iz davnih svitaka,

pergamenata, za koje sam bila sigurna

da će opstati a njih je vrijeme

pretvorilo u prah..

Ali u meni zapisane tajne

opstaju

i opet

na  pijesku

pišem..

Tko će to pročitati,

i tko vidjeti,

kad plima već nadolazi?

Svemir , u kojem ona

koja me živi

nema imena

a doziva me,

bezimeno i dotiče

svojom prisutnošću.

Mandale me vraćaju k sebi

i kotač života

pretvaraju u kormilo

kojim sigurno upravljam,

dok  luku i mirno more

za sebe

ne pronađem..