Ima li koraka u tvom danu da nećeš naići na moju bol, ima li ijedna zora da nećeš u njoj sanjati moje mrtve ruke, ima li moja ljubavi ijedna zvijezda koja nije čula za med na usnama tvojim. Ima li ičeg jošte što nije nalik na lice moje. Ima li pjesma. Ima li tame tamnije od ove žedne tmine. Ima li još koji bog što nije bar jednom umro. O, o moja ljubavi što veneš. O, sve sjene nožom izbodene. Sve mrkle igre svjetla i gladi. Kojom me to rukom umivaš sabljo ubojita. Kojim zlatnim slovom ime moje vezeš. Sudbo. Dosuđena. Vječna. Ima li u tebi bar jedna kap krvi moje. Ima li u tebi više ljubavi il mržnje. O, pjesmo o ljubavi mojoj. Zidovi goli puni uspomena mrtvih. Vrata nezatvorena burom ovjenčana. I bršljan tužni što se nebom vije. Sve je tako zrelo. Obasjano. Poput leta lastavice što se skriva pred sutonom bijelim.