U nedvosmisleno promijenjenim riječima, koje su me učinile receptivnom za neke razmake u odmaku vremena, promijenila sam stranu na kojoj mi leži srce. S lijeve se preselilo na desnu. Drugačije razumije govor duše, a u drugom danu od onog proživljenog ispod dva neba i oči duše su obojene drugačijom nijansom zelenila. Kad pogledam iza površine i zaronim malo dublje iza nekih riječi, kad se postavim u položaj onog drugog, stvari više nisu onakve kakve su mi se činile da jesu. Prihvaćam da si na putu oslobađanja svojih inhibicija kumuliranih u djetinjstvu i prilaziš mi polako, jer trpiš cijelo vrijeme taj teret što te tlačio i kojeg si tako s ''ljubavlju'' nosio. Rođen si sam, živio si sam i sreo si mene. Odjednom si shvatio da je teško bilo biti – sam. I u toj spoznaji, bljesnula je tvoja podsvijest i ljutito me zasula žestokom paljbom nekih tvojih 'uvida' kojima si se nastojao izliječiti sve ove silne godine. Živiš u dvije kuće i u svakoj si gost. Ni u jednoj nisi – kod kuće. Napuštali su te svi, a ti si mislio da ti napuštaš. Zbog te životne zablude zaboravio si kako se lijepo kretati u prostoru s rukom u ruci s nekim tko ti pokazuje da nisi sam. Iz naučenog puzanja ne možeš trčati. Moraš prvo naučiti hodati. Kad taj pozitivan predznak proneseš kroz svoj život, shvatit ćeš da si svojim odabirom odredio i sebe i svoju dušu. A ljubav je uvijek uz tebe, samo je trebaš vidjeti. Neki ljudi su nam poslani u život – ne bez razloga.