Buja ljubavni pjev, a vrijeme otkucava ritam ljubavnog odvajanja.
Noć i dan, zbor glazbom ispunjava nebesa; te Kabir reče: „Voljena moja treperi poput sijevanja munje diljem neba.“
Znaš li kako trenuci izvode štovanja svoja?
Lelujajući nizovima svjetiljaka, svemir u obožavanju pjeva noću i danju,
Tamo se nalazi skrivena zastava i tajni baldahin;
Čuje se zvuk nevidljivih zvona.
Kabir reče: „Tamo obožavanje nikad ne zamire; tamo Gospodar Svemira na prijestolju svojemu zasijeda.“
Cjeli svijet svoja djela vrši i pogreške čini – ali rijetki Obožavatelji znaju Voljenog.
Pobožni će tragalac u srcu pomiješati dvostrukost struje ljubavi i razdvajanja, nalik proživanju struja Gangesa i Đumne;
U njegovom srcu sveta voda protječe dan i noć; tako se ciklusi rađanja i smrti privode kraju.
Sagledaj krasotu što počiva u Vrhovnoj duši! Onaj koji pripremi sebe, uživa u njoj.
Vezan sponama ljubavi leluja se Ocean radosti; a moćni se zvuk u pjesmu rastvara.
Pogledaj, kakav li se lotos tamo rascvjetao! I Kabir reče:
„Pčela mojega srca ispija njegov nektar.“
Kako li je prekrasan taj lotos koji cvjeta u srcu vrtložnog kotača svemira! Tek poneka čista duša poznaje njegovu istinsku slast.
Glazba ga cijelog okružuje, stoga tamo srce sudjeluje u sreći beskrajnog Mora.
Kabir reče: „Utoni u taj ocean miline; time dopustivši da otprhnu sve pogreške života i smrti.“
Promotri kako se žeđ pet osjetila tamo gasi! I tri obličja patnje iščezavaju!
Kabir reče: „Ovako izgleda igra Nedohvatnog – gledaj unutra, i uoči u sebi sjaj mjesečevih zraka Skrivenog.“
Tamo se strmoglavljuje ritmično udaranje života i smrti –
Zanos pršti, a svekoliki je prostor okupan svjetlom.
Tamo se čuje Nezačeta glazba; to je muzika ljubavi triju svjetova.
Tamo milijuni svjetiljaka, sunaca i mjeseca plamte;
Tamo bubanj grmi a udvarač se plešući njiše.
Tamo ljubavne pjesme odjekuju i svjetlost se pljuskom slijeva;
A posvećeni je upoznat s okusom rajskog nektara.
Promotri život i smrt; nema tu razlike,
Lijeva i desna ruka su jedno te isto.
Kabir reče: „Tamo ni mudrac ne zbori; jer se ova istina ne može pronaći u Vedama ili u knjigama.“
Postavih svoje sjedalo na Samouravnoteženom,
Ispijah iz Pehara Neobjašnjivog,
Pronađoh ključ Zagonetki,
Dosegnuh korijen Jedinstva.
Putujući bez staze, stigoh do Zemlje bez Žalosti – s lakoćom se milost velikog Gospoda spustila na mene.
Pjevali su o Njemu beskrajnom i nedohvatnom – no ja Ga u svojim meditacijama vidjeh bez promatranja.
Ovo je uistinu Zemlja bez Žalosti, i nitko ne zna put koji tamo vodi –
Samo je onaj na stazi nesumnjivo prevladao svu tugu.
Predivna je ta zemlja odmora, koju nikakve zasluge ne mogu pridobiti;
Mudar je onaj koji je vidi, mudar je onaj koji o njoj pjeva.
To je Krajnja Riječ; ali, može li itko izraziti njezin čudesni okus?
Onaj koji je jednom doživi, taj zna kakvu radost može ponuditi.
Kabir reče: „Znajući je, neuki čovjek postaje mudar, a mudrac utihne bez riječi,
Posvećeni je sasvim opijen,
Njegova mudrost i njegovo odvajanje postadoše savršeni;
On pije iz pehara udisanja i izdisanja ljubavi.“
Tamo je cjelokupno nebo ispunjeno zvucima, i sva je glazba satkana bez prstiju i žica;
Tamo igra užitka i boli ne zamire.
Kabir reče: „Ako povežeš djelove svojeg života u Oceanu Bivanja, pronaći ćeš ga u Vrhovnoj Zemlji Blaženstva.“
Kakvo ludilo ekstaze tamo vlada! Posvećeni istiskuje i ispija bit sati – on postoji u Brahminom životu.
Govorim istinu, jer sam je za života prihvatio; vezan sam uz nju, odbacio sam sav lažni sjaj.
Kabir reče: „Time je posvećeni oslobođen straha; time su ga napustile sve pogreške života i smrti.“
Spoznah u vlastitom tijelu igru svemira; izbjegoh pogreške s ovoga svijeta.
Unutra i izvana postadoše poput istog neba, Beskonačno i Konačno se sjediniše – opijen sam prizorom Svega!
Ovo Tvoje svjetlo ispunjava svemir – svjetlost ljubavi koja plamti na plitici znanja.
Kabir reče: „Tamo ne može prodrijeti greška, i više se ne sukobljavaju život i smrt.“
KABIR
bglavac
irida
