Tražili smo da nam riječi ljubavne budu zrno vode, i dah što od sreće blista. Tražili smo u našem divnom grijehu vijenac od raspjevanog cvijeća, i miris blag što trepti kao dašak rose. Tražili smo i čudo što dugo traje. Nedostižnu budućnost. I vječnu ludost što je nevinija od samoće. A našli smo bezdan što ne prestaje voljeti mrtve zore. Našli smo i svijet što je umro između snova i nade. I strepnju što se smjestila između ljubavi i gladi. Našli smo i tamu od koje ne vidimo; ni prst pred sobom, ni mrtvu jesen što ostaje iza nas, ni mrtvu kosu rasutu po očima jutra. Ni zelenu ružu što spava na dlanu moje odrezane ruke.