TRAMVAJ KREĆE /ILI: KAKO BITI HEROJ U OVA ŠUGAVA VREMENA/

Čini se da nisam princ iz tvoje bajke, čak ni paž
Al ovo nije doba Romea i Julije, to znaš
Ja nemam zmaja, bijelog konja, nemam mač
Ni iza sedam gora, iza sedam mora, ništa baš
Tramvaj kreće...
Ti sanjaš dlakavo muško, lude strasti, krv i znoj
U dvoje historija, Ričard Lavljeg Srca samo tvoj
Danas u četiri, šest i osam tvoj junak
Gine i zadnjim dahom tvoje ime šapuće u mrak.
Tramvaj kreće...
Reci mi
Reci, reci mi, ti prepametna
Reci, reci mi, ti prezelena
Kako biti heroj u ova šugava vremena

IPAK, POŽELIM NEKO PISMO ...

nisam te izgleda volio mnogo
sve je po starom ali više nisam tvoj
i nije mi važno s kime noćas slušaš ovu pjesmu i plačeš li
ipak poželim neko pismo
ipak mada zajedno nismo
piši, piši ko nekad 2-3 reda
piši, znam da je gužva i da nećeš stići
piši opiši mjesta gdje nas dvoje nikada nećemo ići
ti si zadnji romantik na ovome svijetu što se sporo kreće i čeka raj
malo si samo promijenila glumce ali isti je komad isti zaplet i kraj