Bijaše noćno doba i On bijaše sam.
I On vidje u daljini zidine nekog utvrđenog grada i pođe prema tom gradu. I kada dođe blizu začu On u tom gradu toptanje radosnih nogu i smijeh razdraganih usta i glasnu svirku mnogih lutnji. I pokuca On na vrata i neki vratar mu ih otvori.
I ugleda On kuću koja bijaše od mramora s krasnim stupovima pokraj nje. Na stupovima su visjeli cvjetni vijenci, a unutra i vani gorjele su baklje od cedrovine. I uđe On u tu kuću. I kada prođe kroz trijem od kalcedona i kroz trijem od jaspisa i dođe u dugu glazbenu dvoranu, vidje gdje na modrogrimiznom ležaju počiva jedan čija je kosa bila ovjenčana crvenim ružama i čije su usne bile crvene od vina.
I on mu priđe s leđa i dotače mu rame i reče mu: «Zašto živiš ovako?»
A mladić se okrenu i prepozna Njega, i odgovori mu i reće: «Nekoć sam bio gubavac, a ti si me ozdravio. Kako bih drugačije živio?»
I on iziđe iz kuće i pođe opet na ulicu.
I uskoro ugleda jednu čije lice i haljina bijahu naličeni i na čijim je nogama bila obuća posuta biserjem. A iza nje, polako kao lovac, naiđe mladić s dvobojnim plaštom na sebi. Lice te žene bijaše nalik na lijepo lice nekog idola, a oči onog madića sjale su od požude. I on pobrza za njim i dotače ruku tog mladića i reče mu: «Zašto gledaš onu ženu, i na takav način?»
A mladić se okrenu i prepozna Njega i reče: «Nekoć sam bio slijep, a ti si mi dao vid. U što drugo bih gledao?» I On potrča dalje i dotače šarenu haljinu one žene i reče joj: «Zar se ne može drukčije hodati nego na grešan način?» A žena se okrenu i prepozna Njega, i nasmija se i reče mu: «Ti si mi oprostio grijehe, a taj način ugodan je način.»
I On iziđe iz tog grada. I kada iziđe iz tog grada vidje On pokraj puta mladića gdje sjedi i plače. I On mu priđe iza leđa i dotače uvojke njegove duge kose i reče mu: «Zašto plačeš?» A mladić pogleda u vis i prepozna Njega i odgovori mu: «Bio sam mrtav nekoć, a ti si me uskrsio od mrtvih. Što mogu drugo nego plakati?»