Dijete u meni po lokvama gaca,
igra se, trčkara... po čitave sate;
dijete u meni bumerange baca,
lukavo se saginjuć kad se jednom vrate.
Poput nestašnog djeteta što podiže ruke i nebo hvata,
musava, raščupana, bosa, tu, pred tobom stojim
i molim te da me staviš oko svoga vrata
i da me malo pronosaš na ramenima svojim.
Dijete u meni smješka se i šuti
jer tajnu malu skriva... izreći je ne smije.
Pssssst! Tišinu molim! Moram nešto čuti...
Naslanjam se na tvoje srce da čujem taktove
najljepše mi pjesme...
bglavac
edin.kecanovic
