Sjedim za radnim stolom.

Preda mnom mapa života.

Na njoj ucrtani mnogi putevi,

ugažene staze,

osvojeni dvorci,

napuštene brvnare.

Idem dalje.....

Krčim šipražje i grmlje,

izvadim trn, ne zaustavljam se.....

Preda mnom zvijezda vodilja,

obasjava mi put.

Svjetlost tek dovoljna

da s puta ne skrenem......

Držim se ucrtane staze

i svoga puta.

Ponekad me poguraju,

ponekad nagaze.....

Poput feniksa

ja se uzdignem

i idem dalje, dalje....

Ne zaustavljam se

i ne okrećem.

Znam cilj,

ucrtan je na karti.

Označavam stanicu

po stanicu

životnog putovanja

i na kraju tog lutanja

pred samim ciljem

nakon što sam prošla

mnoge ulice

zastanem, sretna

zadovoljna

jer konačno gledam

Njegovo lice.