''Čujem vas da pitate: što znači biti neka boja?

Boja je dodir oka, muzika za gluhe, riječ u tami.

Budući da desetinama tisuća godina prisluškujem govor duša, koji se kao huka vjetra prenosi iz knjige u knjigu, iz mjesta u mjesto, reći ću da moj dodir liči na dodir anđela.

Jedan dio mene se ovdje obraća vašim očima: on je moja ozbiljna strana.

Jedan dio mene leti zrakom nošen vašim pogledima. To je moja vesela strana.

Kako sam tek sretna što sam crvena!

Gorim, snažna sam i znam da me primjećuju i da mi se ne možete suprostaviti.

Ne tajim. Za mene se profinjenost postiže samo odlučnošću i voljom, a nipošto slabošću i nemoći.

Ističem se. Ne bojim se drugih boja, sjena, gužve ili pak samoće.

I kako je divno kada površinu, koja me iščekuje, ispunim svojom pobjedničkom vatrom!

Gdje se ja širim, tu svjetlucaju oči, bujaju strasti, podižu se obrve, srce se uznemiri.

Pogledajte me: kako je samo lijepo živeti!

Promatrajte me: kako je lijepo moći vidjeti.

Pojavljujem se na svakom mjestu. Život počinje sa mnom, meni se sve vraća, vjerujte mi.''

Orhan Pamuk- ,,Zovem se crveno''