Španjolski znanstvenici iz Nacionalnog centra za onkološka istraživanja (CNIO) iz Madrida, prema pisanju tamošnjeg dnevnika “Publico”, napravili su bitan korak u dosezanju besmrtnosti, koja je, doduše, još daleko u obzoru znanstvenika.

Naime, istraživači ovog instituta s Marijom Blasco na čelu uspjeli su stvoriti vrstu transgenetskih supermiševa čiji je život produljen u prosjeku za 45 posto, djelovanjem na niz konkretnih gena.

- To je, otprilike, kao da mi ljudi počnemo živjeti u prosjeku 125 godina - kaže 43-godišnja Maria Blasco, prva španjolska znanstvenica koja je dobila uglednu zlatnu medalju Europske organizacije za molekularnu biologiju.

Tajna ovih metuzalemskih glodavaca je relativno jednostavna - na njih se djelovalo trima trenutačno vodećim metodama u onkološkim istraživanjima: telomerazom, te putem gena p53 i p16. Telomeraza je taj “enzim vječnosti“, koji produžuje vijek telomera, zaštitnog sastavka kromozoma u tjelesnim stanicama, dok su dva spomenuta gena zaštitnici kvalitete stanica i, posebno, zaštitnici od raka.

Javnost podijeljena

- Mislimo da miševi ne žive duže jer više ne obolijevaju od raka, nego stoga što ovi geni štite stanice od starenja.

Mogućnost dosezanja “vječnog života“ ili, barem, starosti od 125 godina na čitatelje madridskog “Publica” ostavila je svu silu različitih dojmova. Jedni hvale samozatajni rad znanstvenika, dok im drugi predbacuju što se bave time, umjesto da istražuju kako ukloniti glad u svijetu.

Većina je ipak sumnjičava ili s podsmijehom gleda na otkriće: “Koji je smisao dugog života ako si nečiji rob?“, “Ne pišite o tome, jer će nas natjerati da radimo do 100. godine, a onda možemo i crknuti“, “Banke trljaju ruke: zamislite, hipoteka na sto godina!“