Dragi Redykul i ne znaš kako me je pjesma Pobratimstvo lica u svemiru vratila u prošlost.Čim sam pročitala tu pjesmu, nešto se unutar mene probudilo, a kada sam pročitala da je to Tinova pjesma, misli su mi se brzinom svjetlosti vratile u srednju školu.Razmišljala sam kada i gdje sam pročitala tu pjesmu, da li sam je uopće pročitala i prisjetila sam se jednog dragog profesora Talajića, koji nam je književnost probao približiti na neobičan i kreativan način.Naime, da bi nam razbudio maštu, zamolio nas je da napravimo svoju zbirku pjesama odabranih autora, te da odabrane pjesme popratimo svojim komentarima i osjećajima koje te pjesme bude u nama.

I tako sada pred mnom leži bilježnica koju sa pravom dragošću listam.Ima tu Krleže, Tina,Cesarića,I.G.Kovačića,J.Kaštelana i uz odabranu pjesmu nalazi se i skica samog lika autora, koju sam tada iscrtala.Ima još i ruža i anđela:):):)

Malo sam proučavala, što sam u to doba odabrala, i moram reći, samu sebe sam iznenadila, jer te pjesme najvjerojatnije bih i danas odabrala.Neke su nam poznate više neke manje, ali naslovi već govore sami za sebe;Pjesnici, Vasionac,Sunce siromaha,Liječnik kod siromaha,Uz romon dažda,Poniženje ljepote, i naravno, ne može proći bez Povratka i Slapa.Tu se našao i Petrarca,H.Heine, i sjećam se da se baš taj odabir svidio mom profesoru, jer sam proširila vidokrug i na stranu poeziju.Znaš što me najviše iznenadilo.To su moji komentari i način na koji sam tada doživljavala svijet, jer tada sam imala petnaestak godina, ondašnji ideali drže me još i danas, dvadeset i nešto godina više, i gle, još uvijek istim očima doživljavam svijet unutar i izvan mene.

Čak je i teka tamno plave boje, kao moj današnji blog, slike su tu uz pjesmu, komentari i što reći,sada mi se čini kako je moj profesor Talajić bio vizionar , i nadam se da i današnje generacije uz naprednu informatiku imaju tu sreću da ih podučava i vodi jedno takvo divno biće.Na žalost, ne znam gdje je on danas, jer i tada je tek kratko bio predavač, ali dovoljno da zapali iskricu koja je negdje duboko tinjala u meni i pomogla da zavolim pisanu riječ.

Dragi Redykul, eto vidiš kako me tvoja duša odvela na jedno prelijepo putovanje u moju ranu mladost, i ovaj tekst samo je jedan oblik zahvale, tebi, i svima koji svojim riječima bude u meni ljubav.Hvala ti od srca:)