baka je rekla: prepusti sve u Božje ruke i nemaš se čega bojat dite moje.
majka: slušaj i uči i radi da jednom staneš na svoje noge jer nema ništa bolje nego biti samostalna i neovisna.
otac je rekao: uzdaj se u se i u svoje kljuse, saslušaj svakoga, poslušaj samo sebe.
svećenik: ne vjeruj u osjećaje, osjećaji su poput vjetra, promjenjivi, prolazni, varljivi. Ljubav nije osjećaj već nasljedovanje Krista. ono što se na kraju računa naša su djela, ne osjećaji.
profesor: ne oslanjaj se na vjerovanje. ništa čovjeka ne odaljuje od spoznaje kao vjera. ono što doista vrijedi jesu saznanja.
prijateljica: slušaj svoju intuiciju, vjeruj u svoj unutarnji osjećaj. to neka ti pokazuje put jer prije i poslije svega, ono što te nikad ne napušta je upravo to.
rekli su.....
svatko na svoj dobronamjeran, iskren, blag način....
i zahvalna sam što sam poslušala svakog od njih, a time istovremeno ni jednog isključivo.
tako da su u meni ujedinjene i ona koja se prepušta u vjeri i posvećenosti i ona koja radi i stvara i ona koja spoznaje kroz sumnje i propitivanja i ona koja se oslanja jedino na sebe i ona koja ljubi i ona koja osjeća i ona koju boli i ona koja se očituje kroz sve to što ona je....
u miru i pouzdanju.... na tragovima posutim pamćenjem za cio život.... u radosti sve to.
jer radost je uvijek i pored svega srcu na dohvat bezuvjetno.
radost možeš osjećati i kad nemaš neke takozvane sreće....
radujem se danas jer sutra tek ću znati što od svega što me snašlo je sreća a što ne.
bglavac
irida
