Sve ti ovo pricam, da bi znala reci onima, koji ce nasrnuti s pitanjem.

        Ispod koze vase Majke Zemlje nagurali ste toliko smrti, straha i mrznje, da ona, jadna, grca i jeci, nastojeci to otrovno smece zadrzati u sebi, kako ne bi vama naudilo. Ali vec joj puca koza na mjestima istanjenim, ili tamo gdje stare brazgotine jos uvijek pamte da su bile rane.

        U jedno sam te takvo mjesto smjestio.

        Sva druga mjesta oko toga mjesta uzmicu u gnusanju, gledajuci kako odatle riga masna lava zla. To je mjesto vulkan, i nece biti posljednji.

        Sjetite se da je crna lava vase zajednicko tisucljetno smece; vasi otpatci, koji bi inace vasu kucu usmrdili – sad kuljaju pomijesani kroz pukotinu u kuci susjeda.

"Bijela kula", knjiga 45. Zapisala Vesna Krmpotic