Dok sam došla u grad, već sam potrošila 20,00 kn na taxi. Nije mi bilo svejedno, no bolje i to nego da idem 2 km pješke pokraj napuštenih kuća i zaraslih kanala koje nitko ne čisti. Dakle, već 20,00 kn je potrošeno. Kasnije, kad sam se našla s njima, najmlađa je naravno, htjela u noćni klub. Mlađa je od mene 3 godine (iako smo sve razlike od 2-3 god, odlično se slažemo). Otišli smo ondje. Platila sam ulaz 10,00 kn i jedna juce-votka koštala je 15,00kn. Dakle, već 45,00 kn potrošeno uzalud. Dok smo tako naklapale, najmlađa je rekla kako je bila 10 dana na moru i opijala se svaki dan. Ok, pitala sam ju što to ima u alkoholu? Rekla je da ne zna i da samo pije, te da je SAMO jednom povraćala od alkohola...ja nisam nikad. No ova njena rečenica me zaprepastila. Zbog čega točno?

Prisjetimo se, u davnim vremenima...ne baš tako davnim, ali prije su se cure "uvodile u društvo" tj. predstavljale se kada su postale punoljetne tako što su organizirale balove i odmah tražile potencijalnog muškarca za kojeg će se udati. I još k tome, morala je biti starija ženska osoba uz njih. Danas je taj "uvod u društvo" zamijenjen tako što kada cura napuni 15 godina, ide s tzv. frendicama u grad, napije se i postane punopravni član društva 21.st!

Iskreno, žalim današnje društvo i način na koji se tradicija preslikava na suvremeno. Možda nisam u pravu, no dok sam izlazila iz tog noćnog kluba vidjela sam curu, koja ima otprilike 17 godina ili je mlađa, starija nije sigurno. Ležala je na stepenicama bez svijesti koliko se napila. Tzv. prijatelji koji su bili s njom i također sudjelovali u ritualu opijanja , drmali su je, govorili da ostane s njima budna, da ih gleda...nekoliko koraka dalje leži dečko bez svijesti.

Također, mlađi dečko, leži na nekoj stepenici dok se prijatelj dere na njega. Dok prolazimo pokraj tih posljedica tinejdžerske kulture današnjeg vremena, najmlađa dodaje komentar: "Čim malo odspava, bit će mu bolje". Ne mogu vjerovati svojim ušima.

Možda sam staromodna, možda su me moji roditelji odgojili na stari način, no iskreno sam im zahvalna što neću biti primjerak, tj. žrtva današnjeg društva. Mislim da su svi odavno svjesni toga da ovo društvo vodi samo sebe u propast. Koliko god ograničeno i zakinuto bilo vrijeme prije ovoga, uvjerena sam da su ljudi bili sigurniji glede svoje djece. Slobodu svatko treba imati i ne treba nikoga osuđivati, no činjenica je da se u noćnim satima naših gradova odvijaju stravične priče mladih ljudi koji su željni prepoznavanja u društvu.

Jesu li roditelji krivi? Mislim da nisu toliko koliko je krivo društvo u kojem se njihova djeca kreću. Ako im se zabrani izlazak, već čine samoubojstvo i prijete roditeljima.

Gdje je nestala sva ona pristojnost i nevinost? Iskrenost i poštovanje prema prijeteljima. Danas si prijatelj ako nekome platiš piće, pičkica ako ne izađeš van ili ako ne piješ.

Poštovanje koje imamo prema sebi samima i način na koji se gradimo nestao je. Smatram da se to treba usađivati u djecu od malih nogu. Kažu, tijelo je hram našeg uma. Tako mala rečenica, koje odavno više nitko nije svjestan. Visoko cijenjen moral nestao je.