kroz zemlje vode, pjenušave mreže, putevima kojih nacrt ne treba nikome da ih osjeti, da takne onu sponu između dvoje, između svega, pogledi koji se prepoznaju, u novom u starom, nema razlike, ti putuješ.... tvoje poslanje zove se živjeti, nevezan za mjesta, za osobe, kroz prolaznost hodaš, ne prolaziš....
radost na licu, iz grudi ljubav ti bliješti, milost obasipa....
povezan, nikad svezan, nikad obavezan, i samo Jedno te prati kud god da kročiš, pored svih blaga, obmana, trnja, svjetlucaš isto izbliza, izdaleka....
tvoj osmijeh je iskren, tvoja suza neskrivena, koraci prizemljeni, meki, lakoćom ljubiš naš svijet, sve što čini nas....
ti si ja, i kad te prepoznah, posloži se temelj u slagalici od svašta, ah.... svašta li ću doživjeti još.... s tobom u sebi, sa mnom u sebi, tako svejedno tko je tko kome, gdje, zašto, kada, da ili ne....
samo pitanje: kako se osjeća? to Jedno, to cijelo, to jedino, koje si ti ja, koje sam ja ti.... nema opisa....
u tome je sva tajna ljubavi....
susret sa Onim koji ti pokazuje, da nema granica, osjećaj jednote, u svom najboljem izdanju, sve nešto sve, sve što je s onim različitim istim, jednim u skladu....
(jesi dobro? pitam, iako znam da samo dobro možeš biti)
bglavac
irida
