Umjetnost na Gradskim ulicama
Piše: Pavica Knezović Belan
http://www.jutarnji.hr/j2/clanak/art-2008,8,18,,130215.jl
No, kako izložiti Street Art, umjetnost koja se događa na zidovima gradova? Za ovu izložbu šest je međunarodno priznatih umjetnika oslikalo zid galerije Tate Modern. Iza brani umjetnici su Blu iz Bologne, umjetnički kolektiv Faile iz New Yorka, JR iz Pariza, braća Gęmeos iz Sao Paula te Sixeart iz Madrida. Iako likovna kritika u Velikoj Britaniji o Street Artu još uvijek govori kao o “šali” i “prolaznoj modi”, tu, u svojoj biti subverzivnu umjetnost sve više uvažava umjetnički establishment.
Komercijalnu vrijednost te umjetnosti već naveliko prepoznaju aukcijske kuće pa na tržištu umjetnina, primjerice na aukciji u Sotheby’su ove godine tri Banksyjeva djela prodana su za ukupno 1,5 milijuna funti. No, komercijalizacija Street Arta kontradiktorna je i kontraproduktivna za umjetničku praksu koja upravo u političkoj subverzivnosti ima svoje temeljno uporište.
Na početku Street Arta bili su grafiti. Zapravo, grafiti se mogu shvatiti kao herojsko, mladenačko doba Street Arta. No, kustos izložbe pravi distinkciju između ta dva umjetnička pokreta. Jer, grafiti se često percipiraju kao vandalizam, a i sami grafiteri se nerijetko s gnušanjem distanciraju od pomisli da ih se shvaća kao umjetnike. I dok grafiteri komuniciraju riječima, odnosno oblicima slova, Street Art je ipak umjetnost slike koja želi komunicirati s mnogo širom publikom. Tu je još jedna važna distinkcija: grafiteri su uglavnom klinci s ulice, a ulični umjetnici su vrlo često ljudi iz umjetničkih škola. Grafiti su se pojavili početkom 70-ih u New Yorku. Oni iz ranijeg razdoblja bili su vezani uz ikonografiju uličnih bandi. Taj oblik izražavanja vrlo je brzo evoluirao i snažno utjecao, kako na pop-kulturu, dizajn i oglašavanje, tako i na uličnu umjetnost. Lewishon s velikim uzbuđenjem piše o fenomenu mladih ljudi koji su tada u New Yorku kanalizirali svoju frustraciju stvarajuću vizualnu umjetnost. “Nijedan pokret još od vremena kubizma i nadrealizma nije razvio tako različit, nov jezik poput pionira grafita”, piše Lewishon.
Među prvim poznatim grafiterima pojavljuju se Taki 183, Eva 62, Barbara 62 i Tracey 168, a broj u njihovim imenima je u pravilu uzet iz njihove adrese. Najuzbudljivije razdoblje grafita bilo je doba oslikavanja vagona njujorške podzemne željeznice. Taj, u osnovi, vandalistički čin vrlo brzo postao je fenomen o kojem je pisao cijeli svijet, a mladi grafiteri su postali urbane legende. No, ubrzo su neki od njih prešli na “drugu stranu”, s karijerom u “dopuštenim medijima” poput Future 2000, grafitera sklonog apstrakciji čija je slika na vagonu njujorške željeznice jedna od kanonskih u tom žanru. Futura je surađivao s grupom The Clash, radeći omote njihovih albuma i crtajući na njihovim koncertima.Da “nešto ima” u grafiti artu shvatili su početkom 80-ih Jean-Michel Basquiat i Keith Haring, najznačajniji prethodnici Street Arta kakvog danas poznajemo. I dok je Basquiat pisao po zidovima njujorških ulica svoje pomalo zaumne rečenice koje su uvijek počinjale kraticom SAMO ( “same ol’ shit”), Haring se pridružio grafiterima u oslikavanju vagona podzemne željeznice. Godine 1989. izgubljena je bitka za vagone njujorške željeznice i prestaje njihovo oslikavanje, čime završava zlatno doba grafita.
Grafiti su prepoznati kao bitan izričaj kontrakulture u trenutku kada ih je pod svoje uzela Europa. Danas se Street Art događa upravo u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, a važan centar izvan Europe je Brazil, gdje se razvio i poseban stil grafita s izrazitom figuracijom, inspiriran domorodačkom umjetnošću. Među najpoznatijim brazilskim umjetnicima Street Arta su braća Gęmeos, čiji su radovi zastupljeni i na izložbi u Tate Modern. Njihove slike odlikuje specifična žuta boja koju navode kao boju svojih snova.
Mnogo je zanimljivih umjetnika Street Arta, sasvim sigurno najrasprostranjenijeg suvremenog umjetničkog pokreta, no ovdje možemo spomenuti tek nekolicinu. Francuz Blek le Rat pionir je crtanja grafita uz pomoć šablona. Po njegovu mišljenju povijest grafita počinje u 2. svjetskom ratu poznatim vojničkim grafitom “Kilroy was here” (Kilroy je bio ovdje), koji se pojavljivao na tako mnogo mjesta da su navodno i Hitler i Staljin naredili istragu.Blek je cijeli život posvetio radu na ulici i aspekt ilegalnosti je vitalan za njegov umjetnički izraz. Inspiriran pop-artom i Davidom Hockneyjem, često crta protagoniste popularne kulture, ali i sebe. Počeo je raditi u 80-ima i danas je veliki uzor mlađim umjetnicima.
Može se pronaći sličnost između onoga što radi Blek le Rat i grafita koje su po zagrebačkim zidovima, otprilike u isto vrijeme, ostavljali Greiner&Kropilak.
O Banksyju, čiji je identitet navodno nedavno otkriven, vlada oprečno mišljenje. I dok mu jedni zamjeraju da je neoriginalni manipulator (i on radi sa šablonama), njegovi pobornici
ističu da je upravo on umjetnik koji je usmjerio svjetla reflektora na uličnu umjetnost.Među uličnim umjenticima malo je žena. Jedna od istaknutijih autorica je Miss Van, Francuskinja koja često radi u Barceloni. Ona crta erotizirane ženske likove koji izgledaju poput horor lutki.
Moj osobni favorit je umjetnik pod imenom Blu, Talijan koji crta velike freske ispunjene likovima ljudi i čudovišta, inspiriran grčkom mitologijom. Njegova paleta je vrlo limitirana, fokusiran je na crtež, a zidove zgrada doživljava poput listova papira.
Kako radi Blu možete provjeriti na webu na adresi www.blublu.org, gdje se može vidjeti i njegov fascinantan animirani film koji je napravio crtajući upravo po uličnim zidovima.
Upravo je web mjesto gdje, osim u urbanim krajolicima, najživlje egzistira scena Street Arta. Nekoliko je obaveznih adresa za sve zaljubljenike ovog novog, masovnog umjetničkog pokreta - woostercollective.com, graffiti.org i picturesonwalls.com su vjerojatno najreferentnije adrese na kojima možete biti u tijeku s pulsirajućim svijetom Street Arta.
Sjećate li se Martekovih mini-plakata? Poetiku Street Arta možemo pronaći u radu Vlade Marteka, u njegovoj seriji plakata koje je u 80-ima lijepio po gradskim zidovima s parolama “Čitajte Majakovskog”, “Čitajte Cvetajevu”, “Čitajte Rimbauda”..., kao i u njegovim grafitima ispisanim zlatnim sprejom 1986. po središtu Zagreba “Umjetnost nema alternative”. Intervencija u urbani krajolik bila je svojstvena i radu Greinera&Kropilaka koji su radili sa šablonama, često crtajući stripovske likove Danijela Žeželja. Njihov rad je ponajviše prezentan u 90-ima. Danas se i kod nas pojavljuju mladi umjetnici koji ulicu odabiru kao prostor svog izričaja. Među zanimljivijima se izdvaja dvojac koji radi pod pseudonimima Filijo i Pas. |
bglavac
irida
