Neću plakati nad vremenima u kojima si me pozvao biti.

I neću reći da je meni i onima oko mene danas teže nego li je bilo onima od jučer.

Ipak, prepoznajem da je čovjek danas umorniji, da je mnogo više zalutalih i opterećenih, da su ljudi slomljeni.

Eto, tu sam pozvan biti!

Čovjek kojemu me šalješ jedva vjeruje drugome čovjeku, pa i Ti ne prolaziš najbolje. Nameće se svijet bez Tebe.  "Bez Boga, bez gospodara!"

I sada bih trebao kao Tvoj glas proći ovim svijetom i vikati da je to ludost, zabluda?!

Vikati sigurno neću, glas mi se neće čuti po trgovima, niti ću reklame lijepiti po ulicama.

Istina se nikad ne nalazi uz put! Radije bih usvojio tvoju logiku; kucati, čekati i, ako mi se otvori, ući.