SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (Senj, 17. veljače 1865. - Sarajevo 29. listopada 1908.)
Rođen u Senju, koji bitno obilježava i njegove rane stihove objavljene 1885. godine u zbirci "Bugarkinje". Ta zbirka sasvim je na tragu tradicionalne lirike koju predvode Harambašić i Preradović.
Nakon što nije maturirao, iz Senjskog je sjemeništa poslan u Rim, gdje se trebao studijem pripraviti za svećeništvo. No, nakon osam mjeseci uvidio je da nema poziva na svećeništvo te se vratio u Zagreb upisavši učiteljski tečaj.
Nakon završetka tečaja, kreće u Bosnu, budući da bez mature u Hrvatskoj ne može predavati. Radio je u Mostaru, Livnu i Bjeljini, sve dok se konačno nije skrasio u Sarajevu, gdje je upoznao Elu Kašaj, koju će oženiti na svoj 33. rođendan te s njom imati kćer Višnju.
Odmah nakon vjenčanja predaje u tisak svoju najbolju zbirku pjesama "Izabrane pjesme", a 1902. tiskat će i "Trzaje". Oko 1903. počinje poboljevati, pa zbog kamenaca u mjehuru biva triput operiran. Nakon neuspješna liječenja u Sarajevu, krajem 1906. kreće u Beč. Nakon osam mjeseci teškog bolovanja, vraća se kući gdje ubrzo počinje njegova agonija.
Pokopan je na sarajevskom groblju sv. Josipa.
PJESMA MOJE SREĆE
Blago onom koji ima zlata,
Mnogo zlata, mnogo srebra bijela,
Pa još koji križić oko vrata,
Pa još koji vjenčić oko čela!
Blago onom, koga rese časti,
Pjevaju mu topovi i zvona,
Blago onom, komu je u slasti
Svijet cijeli šumna plesaona!
Blago onom, te u tihoj noći
Samo gali pune želja grudi;
I dok sanja, kad će draga doći,
Već ga draga cjelovima budi!
Blago vama, stoput blago svima!
Šapćem crno nebo gledajući;
Blago vama, među umrlima
Odabrani, slatko pirujući!
Meni nema časti niti krune,
Nema zlata, srebra nema bijela;
Imam grudi uzdisaja pune,
Crne brige sjede ispod čela...
I vlačim se kroz vesele čete
Kao nešto, što za ljude nije;
Misô mi se ko sirotno dijete
Od kutića do kutića vije - -
I korim se: još je jada dosti,
Više, više neg sam suza lio:
Prosjak traži na smetištu kosti,
Što gospodski pas ih ostavio!
I ja rado gladnoj onoj sjeni
Suzu brišem, i srcu je lako;
Blago vama; al kako je meni,
Vama nikad neće biti tako!