Krenem jutros na posao , izidem van, a vani me doceka pjev pticica, veselih..Vec cijeli tjedan cujem samo vrane, nije da ih bas ne volim, al nekak njihovo graktanje mi ne pase, pa im svaki put kazem,, idite, idite, slobdno letite ne treba nam kisa.., jer uvijek prije kise su tu...I normalno kad se kosici jave i vrapcici , znaci sunce stize i stiglo je , da je milina grijati se na njemu poslije ogromne kise sinoc.. Sad bi rekla da sam ju vidjela,, nisam, spavala sam ko klada ili bolje ko bebica , zato i jesam ujutro cvrkutala zajedno s pticama.. Boze moj sto volim kad mi tako krene dan, nis mi tad nije tesko. Izgleda da je kisa svojom silinom odnjela svu tezinu u meni..I tako krenem ja jutros na posao i zastanem kao i svaki dan na malom drvenom mosticu pozdraviti potok iliti kanal, nije vazno, vazno je da je voda koja tece.. Svako jutro je pozdravim, zamislim da odnosi sve ruzno iz mog zivota i da sve zivlje raste i tece i to mi dode kao oprastanje od svega sto me muci, a normalno da uvijek nes postoji sto muci, e pa ne zelim mucenje , nego svjesno napredovanje, korak po korak , zivot lakse tece. Tece kao taj moj mali potocic.. A, jutros da ste ga vidjeli,, nije bio mali, bio je bujica da sam se skoro preplasila koliko je nabujao..Rekoh: "Poznam te mali, ti si onaj tihi potocic i vidim da samo cistis ovu nasu zemljicu , ne ne , ti ne prijetis" I u tom trenu pocela sam teci zajedno s njim, znate ono kad gledate u vodu ispod mosta i utonete pogledom u nju..Tak me to podiglo, osjetila sam silinu vode, radosno poskakivanje valova preko kamenja i slobodu kretanja... mmm, Eto,opet ja osla u prirodu i uzivila se ;-)) Bas vas volim, sto mogu s vama podijeliti moje stapanja s njom...