**********************
......hvala na svemu.,Ti....
Ona je htjela u noć tihu, snenu,
Sa šljunka što sav blista od bjeline,
Da odrežem dvije plahte mjesečine,
Pa da ih stavim na postelju njenu.
I ona htjede, od sunčane trave,
Sa koje sjaj se nije nikad sruno,
Da pravim jastuk mekši nego runo;
Pa da ga metnem ispod njene glave.
Sad spava. Sanja.
A ja dugo stojim
Uza nju. Blijedim.
Znam čega se bojim.
Oda sna toga kad se ona prene,
Prepoznat nikog neće.
Pa ni mene. . . .
v.nazor
**********************************