sastojci: jedna vesela osoba

 

Sve sam deblja svakog dana,

važna mi je samo hrana

Svako jutro “tužna slika”,
gledam odraz svoga lika

u zrcalu što ne skriva
kakva mi je perspektiva.

A posve me izda snaga
kada vidim kako vaga
ljubi brojku osamdeset.

Oh, da mi je manje deset!

Smršaviti imam želju,
ali zubi stalno melju.
Gricni tamo, gricni amo,
na trbuhu salo samo,

izbočen je k’o kupola,
ne mogu se gleda’ gola!

Ali to me ne ometa,
hladnjak mi je stalna meta,
a u njemu oblizeke:

kulen i njegove seke,
raznovrsne mljac – salame
što me stalno k sebi mame,
sir i pršut puni slasti,
sočni čvarci puni masti,
male slane srdelice,
salata pune zdjelice,
mješavine na sto načina,

sa začinom i bez začina;
kolačići, kruna svega,
kremice od slatkog snijega,
torte čokoladne, voćne,
miješane i vrlo sočne…

O povrću da ne velim,
uvijek mu se razveselim:
kuhaj, dinstaj, il’ na lešo,
krumpirići malo rešo,
a juhice raznih boja,
mesna, posna, kako koja…
Pa još k tome onaj zvuk
kad krckaju špek i luk…

Da nabrojim sva ta jela
trebala bi knjiga cijela.

I sad evo rezultata
od kojih me muka hvata:
sad sam tusta kao guska,

haljina mi svaka uska,
da popravim izgled svoj,
uvijek nosim veći broj,
al’ uzalud sebi lažem,
uzalud se često važem,
kad sva jela slasno smažem,
jer meni je dobro jelo
kao umjetničko djelo

i ono mi daje snagu,
pa nek’ vaga ide k vragu!

A šiljaste mršavice,
nek’ im rastu zazubice!
Nit’ kuhaju, niti prže,

već dijetu stalno drže
pa onako suhoguze
uskaču u tijesne bluze,
misle da će svi muškarci,
bilo mladi, bilo starci,
buljiti u te košćobe
(ovo kažem s malko zlobe),
a pogledi muški lažni
ionako nisu važni,

važnija je dobra klopa
nego izgled “antilopa”
jer ako si kome mila,
ne smeta mu koja kila
(Lakše mi je tako reći
nego klope se odreći.)

 

Autor: majstorica
    Koprivnica, Hrvatska

Coolinarka com