Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
394
OD 14.01.2018.PUTA
Nostalgija...
Danas , nekako , nostalgija vuce na svoju stranu. I sve krenem pognuti glavu.. al, ne da se glava stoji ravno. Prvo , Majina pjesma, potaknu suzu, al i osusi je.. Drugo.. Vanesin komentar, potaknu uzdah, al i otpusti ga.... Trece, Ivanina baka i djed,, povukose me na tugu, al i utjesise me... Majina pjesma , podsjeti me rodnog kraja i zastitu kucnog praga, al i slobode djecije , smjeha i igara...i kao sto rece Maja,, nostalgije sto je mojoj mami pripadala, nekako sad pripada i meni..ja se nadam, da cu prekinuti lanac suza i da ce mojoj djeci ostati osmjeh u nasljedstvo kao nostalgija.. Vanessina pjesma ispod Dobro jutro,,, podjesti me da sam stranac i da ovo nije moja domovina..al kako je pjesma tekla, uvidjeh,, pa nije meni tako tesko, imam gdje leci, imam sto jesti, imam obitelj sa sobom...pa, moja mama dok je bila ziva, hvala Bogu da mi je vec tad rekla: "Idi, ti moras svoj put naci, ja imam svoj, a ti svoj jos nisi pronasla ,, putuj sretno i pazi da ostavis dobar trag " Tako, hvala mojoj mami,, oslobodila me tim rijecima...dala mi krila za letiti i traziti put ka sreci.. E, na kraju, Ivana spomenu baku i djedu i opet u meni nostalgija i tuga...pa ja se uopce ne sjecam niti ijedne bake , niti djeda...umrli su , a posljednja je otisla mama od mog tate.. ja sam imala dvije godine..i fale mi, fali mi iskustvo , koje cujem od drugih kako im je lijepo bilo.. A, onda skuzim, da sam samo ljubomorna, sto ih ja nisam imala..jer sto se tice slatkih sjecanja i iskustva imam ih sigurno dovoljno, dok me nostalgija jos uvijek vuce rodnom pragu... Hvala vam sto ste danas prosetali sa mnom u mom sjecanju i hvala vam sto ste potaknuli nostalgiju, nesto se prelomilo, nesto mi lakse srce bije..(a , ipak sigurno bi htjela imati sjecanja na baku i djedu, i na mamu kako cuva moju djecu i prica im bajke)...Suze ciste skrovite kutove duse...
bglavac
irida
