zviždućeš za mnom dok me ne sustigneš, zavlačiš se pod odjeću, besraman i svjež….
od tebe su trnci i ushit što me diže…. o…. baš tebe briga…. što činiš mi sve to na otvorenom i pred svima….
kosu mi petljaš, zujiš pod prstima, strujiš mojim žilama i evo, evo te već osjetim u kostima, tutnjiš u grudima, tu posred srca.

ti nemaš drugi dom.

kao kralj cigana ocrtavaš obrise zemaljskih krajeva…. nesustignut u svojim naletima nebo po zemlji rasipaš….
tebe ne zaustavlja ništa, a ja neću…. neću zamoliti da zbog mene staneš…. ni skloniti se neću kako bih se skrila.

ne marim za glasine što kruže…. slobodno me uzmi i nosi me…. na putovanje, tamo gdje još ni čežnje stigle nisu.
nad dubine neviđene…. tamo samo da kliznem…. kao bestežinska ptica…. s tobom u mekoću mira, pa suši krila mi suzna i pusti, pusti…. perom da te škakljem.... do nevremena.

i opet….