Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
394
OD 14.01.2018.PUTA
Nedjelja, sjecanja i....
Sjecam se nedjelja i veselja u mojoj rodnoj kuci. Mama je sve okupljala i privlacila svojim dobrim karakterom. Nedjelja je uvijek bila ziva, puna pjesme, veselih razgovora, ukusnih kolacica i naravno nedjeljnog rucka, gdje se zvonckalo s casama i rijecima koje su kao prekrasna melodija tekla u usima zadovoljne rodbine sto je opet zajedno. Osjecaj prihvacenosti i ljubavi je budila svaki atom tijela, jer kako nismo bas bili jako blizu jedni drugih, taj nedjeljni rucak je bio slavlje ponovnog susreta zeljnih dusica. Tako da sam ih sve volila neizmjerno jako bez ikakve razlike, jer moja mama nikada nije dijelila nijednu svoju sestru, nijedno svoje dijete, sa istim ushitom ih je primala i sa istim veseljem je pricala o njima. Tako da i danas nakon dosta godina gajim tu ljubav bez predrasuda, bez onog pogleda ona me vise voli ili ne, ili ona me prihvaca. Reci cete, normalno, svoja obitelj se voli, no znamo da ima svega, tako i ja poslije mamine smrti sam cula svakojake pricice o ovom rodaku, o onoj teti, no nikada nisam dala da me udalje.. Ma kako bila daleko, ma kako bila blizu, samo im ljubav mogu dati. Takav moj odnos naspram njih, nekako je dao prostor izmedu mene i njih i sve sto me moglo povrijediti ostalo je u tom prostoru, nije stizalo do mene. Sada kada malo zavrtim sliku, ja njih volim i oni mene, ali imam naum procistiti prostor izmedu nas,dosta toga se nakupilo. Clanak: Radionica i predavanje..oprastanje. , i komentari su me ponukali na razmisljanje i analizu, mislim da uvijek imamo sto oprostiti sebi i drugima, ma kako bili uvjereni da je sve uredu. E, bas sam se zapricala , a pocela sam sa sjecanjem na nedjeljne ruckove i u biti htjedoh reci,, kako mi jako fale. Kako mi fali zivost djetinjstva mog. No, bez obzira na nostalgiju, koju sam prihvatila kao normalno nesto, jer su mi svi daleko., osjecam se smirenijom, otkako sam prihvatila tu nostalgiju, nekako su mi nedjelje mirnije. Ima gostiju, ima setnji, ima pjesme, al to nikada nije isto, kao ono nekada. I to nekada mi je stajalo dugo u srcu, tako da nedjeljne suze su bile dugo u opticaju. A, sada, nekako sam se prepustila i sve nesto lakse ide, tece, ne mislim vise sto sa nedjeljom. Ona misli za mene, a ja uzivam....
bglavac
irida
