Kad bih recimo ja živo želio da ne padnem u grijeh taštine, a ipak mi se dogodi da se teško ogriješim taštinom, onda ja ne bih rekao svojoj duši: 'Kako si gadna i jadna kad si se nakon tolikih odluka dala zanijeti taštinom? Stidi se sebe same, ne diži više očiju k nebu, slijepo, bestidno, izdajno i svome Bogu nevjerno srce.'

Naprotiv, rekao bih pun razumijevanja: ' Moja siromašna dušo, pogledaj, pali smo, a odlučili smo čvrsto da ćemo hoditi uspravno. Ali hrabro, podignimo se kako bismo bili jaki ubuduće. Dođi, dopusti da odemo k milosrdnom Bogu da nas on vodi u budućnosti svojom moćnom rukom i prignimo se pred njim i pred nama samima u poniznosti. A kad smo maleni pred njim, bit će onda on velik i jak u nama.'