puštam danas opet da zavede me tišina.... i polažem nježno sva pitanja tjeskobna u Tvoje Ruke Dobre....
tu neka se žare kao crven plod od stida
preda mnom mene
jer zaboravih da se upitam,
jesam li....
je li Ljubav moja riječ.
puštam danas da raspale se vatre.... plamen bola neka me opeče
u bojama zemlje, zvukovima Neba
što me stalno zovu da zastanem pred Svjetlom,
spustim se do Tvojih stopala.
i daješ mi Odgovor, crven kao krv,
ja jesam,
ja jesam Ljubavi Djelo.
bglavac
irida
