Kada se čovek nađe u na izgled bezizlaznoj situaciji. Kada mu bol oduzme snagu i volju da nastavi dalje. Tada pomisli na Boga. Neko ga moli, neko proklinje, a neko na taj način sebi potvrđuje da ne postoji.
Tada Bog, oseti iskrenost njegovih misli i pomogne. Pomogne, direktno ili "pošalje" neku osobu da pomogne u rešavanju problema. Podigne se čovek ponovo sa tla i nastavlja. Oni koji veruju se zahvale Bogu, oni koji ne veruju isto se zahvale ali onome "poslanome" i na taj način zahvala stigne do onoga ko je ukazao Milost.
Milost pošalje onima za koje zna, da su došli do ruba izdržljivosti. One koji su prešli taj rub, uzme k sebi. Milost podari i ljudima koji pregorevaju u radu, trpe, ne žale se, ne traže ništa, pa ih nagradi za njihovo trpljenje.
Bilo kako bilo, za svako dobro koje se dobije biti zahvalan. Za ono slabo, pitati sebe šta se je pogrešno uradilo, bilo da je palo u zaborav ili neki skoriji događaj i moliti oprost. Oni kojima drugi nanesu krivicu, potrpeti, izdržati, jer dobrota je nagrađena uvek. Prođu možda godine a sigurno se dobije nagrada. Samo treba biti pozoran na to. Ako ovde nije nagrađen, Tamo će biti sigurno. Živeti sa takvom verom, čoveku olakšava život. I ako postoji i ako ne postoji u oba slučaja mu je za njegovo dobro da izdrži do konca. Da časno živi a potomci ga se sa ljubavlju sećali.