Švedska Akademija, koja odlučuje o dobitniku nagrade u iznosu od 1,4 miliona dolara, dodelila je priznanje Le Kleziju zbog njegovih avanturističkih romana, eseja i dečije književnosti.

Rođen u Nici 1940. godine, gde je završio srednju školu i fakultet, počeo je da piše još u svojoj sedmoj - osmoj godini.

Deo detinjstva proveo je u Africi gde mu je otac radio kao lekar. Vojsku je služio na Tajlandu i u Meksiku. Često je putovao u Južnu Ameriku, živeo u Gvatemali, Panami, na ostrvu Mauricijusu.

Nekoliko godina je živeo sa Embre Indijancima u Panami. Trenutno živi u Meksiku i predaje na Univerzitetu u Nju Meksiku.

Prvu zbirku priča "Zapisnik" objavljuje 1963. god. I odmah dobija veliku francusku nagradu "Renado" a nagrada " Galimar" mu izmiče.

Dve godine kasnije objavljuje takođe zbirku priča "Groznica" a slede 1966. god. "Materijalni zanos"knjiga tekstova o smrti, apsurdu, kulturi, gradu, zatim "Potop" 1968, pa "Knjiga begova" godinu dana kasnije(1969), "Rat" (1970), "Divovi" (1973) , "Medrijaza" (1973), "Putovanje sa druge strane"(1975), "Nepoznat na zemlji" (1978), " Mondo i druge priče"(1978), roman "Pustinja" (1980).

Le Klezio je pisao tekstove o duši u knjizi koja se zove "Tri sveta grada" (1980), autobiografsku knjigu "Tragač za blagom" (1986), "Meksički san" ili, kako je kod nas prevedena, "Dijego i Frida", "Proleće i ostala godi¹nja doba" (1989) "Onistra" (1991), "Pavana" (1992), "Zlatnu ribicu"(1997) a iste godine i "Detinjstva", knjigu fotografija dece o kojima je pisao.

Godine 1999. objavio je i dva kratka romana "Slučaj" i "Angoli Mala".

Žan Mari Gistav le Klezio, francuski pisac čije dve knjige na srpskom smo i mi mogli da pročitamo, "Groznicu" objavljenu pre dvadesetak godina u "Prosveti" i "Dijega i Fridu" ili "Meksički san",  objavio je vr¹ački KOV.

Odlomak iz knjige "Afrikanac", Ne&Bo, Beograd 2005.
(prevod s francuskog Mina Aksentijević-Hemard): http://www.knjizevnost.org/index.php?subaction=showfull&id=
1223560210&archive=&start_from=&ucat=1&