Za obilazak Skopja, njegove okolice, kao i cijele Makedonije potrebno je puno više vremena od jednog produženog vikenda, no za početak je i to dobro. U dane kad je kod nas već hladno i vrijeme sve lošije, Skopje je češće okupano suncem i toplinom.
Grad je podijeljen na dva dijela rijekom Vardar, o kojoj je ispjevano toliko narodnih pjesama da su neke dobro poznate i kod nas. Stari dio grada vodi nas u neka prošla vremena, u doba Otomanskog Carstva. Najpoznatiji je simbol Skopja Kameni most, iz prve polovice 15. stoljeća.

Na mostu sam vidio šibicare, kod nas već zaboravljeni sport guljenja kože naivcima, koji skrivanjem kuglice ispod kutijica otimaju lovu onima koji misle da znaju ispod koje se nalazi. Moj pokušaj fotografiranja njihove rabote završio je s nekoliko podsjećanja na moju majku, ali fotka je ostala.
Tvrđava Kale dominira gradom i s nje se pruža pogled na sve strane, tako da je Skopje kao na dlanu.
Ispod tvrđave je Stara (nekad turska) čaršija. Nekada središte grada u kojem se esnafski život odvijao u mnogo zanatskih radionica, zadržala je svoj šarm uskih zavojitih ulica i karakteristične arhitekture. Danas su u većini malih dućana zlatari i filigrani, pa se stječe dojam da je na ponudi puno više zlata nego, recimo, u Zagrebu. U ambijentu hamama i hanova sagrađenih u vrijeme Turaka danas se održavaju razne kulturne manifestacije, poput Skopskog leta.

Osim dućana, tu je i nekoliko originalnih kavana i ćevapdžinica. Ćevapčići kod Serdara i Destana nadaleko su poznati i svakako ih treba kušati kao dio doživljaja. U čaršiji se nalazi i hotel Arka, koji je zbog svoje lokacije vrlo popularan među turistima. Na vrhu hotela je i bazen na terasi s koje se pruža lijep pogled na taj dio grada. rugi dio grada nije toliko arhitektonski privlačan, no u njemu se odvija glavni dio života Skopja.

Prelaskom preko Kamenog mosta stižemo u neka modernija vremena. Središte je zbivanja na keju, na obali Vardara. Kafići i restorani s velikim sjenovitim terasama poredani su jedan do drugoga, i iako izgleda da ih je mnogo, nije uvijek moguće odmah pronaći slobodan stol. Naš domaćin Visar Shala je, očito, bio dobro upućen u sva zbivanja, pa gdje god smo došli, čekao nas je stol. Raznolikost lokala zaista iznenađuje. Tik jedan do drugoga su Irish Pub s odgovarajućom hranom, Cuba café, u kojem svira živa kubanska glazba, Kartel, možda najpopularniji među svima, u kojem se na mnogobrojnim plazmama vrte zapadni hitovi, ali i turbofolk, a tu su i mnogi drugi, ništa lošije uređeni. Scena je vrlo živa, tako da se prema odjeći mladih koji tamo zalaze ne bi nikako moglo zaključiti da se ne nalazimo u bilo kojem zapadnoeuropskom gradu. Cijene su povoljnije nego kod nas i, barem što se tiče tog dijela grada, sve se čini nekako veselije i opuštenije. To nije sve, jer u Skopju je i nekoliko dobrih diskoteka u koje se život seli nakon ponoći. Hard Rock, Coloseum i Havana dobar su izbor da se u njima dočeka zora.
Restorana ima mnogo i teško je reći koji je najbolji, no svaki u kojem smo jeli bio je dobar na poseban način.

 

GDJE SPAVATI?
Spavati se može u nekoliko hotela. Moji domaćini rezervirali su Hotel Aleksandar Palace, za koji kažu da je najbolji. Smješten je malo izvan grada, sobe su korektne, kao i doručak, a budući da su taksiji jeftini, lokacija nije najvažnija. Skopje svakako treba posjetiti, a bilo bi dobro ostati dulje pa otići na neku od tura u okolicu grada, te na one udaljenije, primjerice do Ohrida, Struge, Tikveša na kušanje vina, a zimi i na skijanje na 2737 metara visoku Popovu šapku.
 

Ponuda hrane nije samo domaća. Ima i talijanskih restorana (Djino, Dal Fufo), internacionalnih (Rim-Pariz), no toga ima i drugdje, a ja preferiram domaću kuhinju. Osobito je lijepo mjesto na padinama brda Vodno. Tu se nalazi prelijep manastirski kompleks sv. Pantelejmona iz 11. stoljeća, unutar kojega su konaci u kojima se može prespavati i izvanredan restoran čiji je vlasnik niz godina imao lokal u Rovinju, tako da nudi bogat jelovnik – osim tradicionalne makedonske kuhinje i roštilja, ima i morskih specijaliteta. Pogled na cijeli grad, kao na dlanu, vrijedi posjeta!

ŠTO JESTI U SKOPJU?
Emiliji Kusevskoj zahvaljujem na trudu što mi je pomogla u izboru restorana te opisala tradicionalna jela koja svakako treba kušati. Među njima su tavče-gravče (grah u tavi), drob-sarma (janjeće iznutrice u maramici), musaka s krumpirom i mesom (umjesto krumpira mogu biti tikvice ili patlidžan), sarma (od kiselog kupusa ili od lišća vinove loze), podvarak (kiselo zelje), turli-tava (povrće s četiri vrste mesa) i druge vrste jela u tavi. Tu su, zatim, sve vrste mesa pripremljenog na roštilju ili pečenog (preporučuje se janjeće). Od roštilja je, osim ćevapčića, odlična šarska pljeskavica (mljeveno meso nadjeveno tvrdim sirom, odozgo posuto naribanim bijelim sirom), kao i uvijači, ili jetrica s bijelim lukom. Svakako, neka se jela ne mogu dobiti u svako doba godine.
U Makedoniji se salata jede prije jela, kao „meze“ s rakijom ili mastikom, za one koji vole popiti čašicu žestokog pića, a svakako i uz jelo. Najtraženije su salate: tarator (svježi krastavac s kiselim vrhnjem i zgnječenim bijelim lukom), te šopska i makedonska salata (varijacije na temu: rajčica, paprika, krastavac, peršin i naribani bijeli sir, samo što je u makedonskoj salati paprika pečena). Pečene paprike s lukom u Makedoniji su najukusnije na svijetu.
Domaća pita s kiselim mlijekom nekome će biti predjelo, a nekome i glavno jelo, no svakako je treba kušati. Dobre pite možete naći u restoranu „Sv. Pantelejmon“.
Uz jelo možete popiti pivo ili vino. Ponuda vina je široka, s obzirom na to da su podneblje i klima izvanredni za vinogradarstvo, a i domaća piva, Skopsko, Dab i Stari Lisec, također su vrlo dobra.
 
www.net.hr