Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
449
OD 14.01.2018.PUTA
Izlet na rijeku...:-)))))))))
I bilo je jutro, kao i svako jutro, sat je zvonio, sparina je palila, tezina budenja, al dan , kao i svaki drugi , krenuh s osmjeho..Mozda , ipak dode zraka, mozda, ipak vjetric poleti otjerati ustajali zrak, obnoviti ga i dati poleta uljepsati dan... Bio je blagdan, moja obitelj na okupu, no svi umorni, nikakvog plana, nikakve zelje , pokrenuti se... Dorucak, nekako se malo jede, al zato se pije obilno..Voda, spas, obnavlja, budi, oci se pokrecu , budnije, zeljnije zivota... Zazvoni telefon, pomislim, netko od mojih zeli znati kako smo...Radosno odgovorim..Kad, iznenadenje!! Susjeda , prva vrata do nas, zove na izlet sa njom i njenom obitelji..Rijeka je blizu i hladna, stize ravno iz vedre, stjenovite planine.... Uz mrmror moje obitelji u teskom pokretanju, nekako smo se ipak dogovorili i krenuli na izlet.. Djeca su se veselila kad smo se nasli s njima. Moje kceri su bile odusevljene, jer su obozavale kceri od susjede. Bile su tu negdje, istih godina i znala sam da mi ne gine, nego radost tog dana... Stigli smo na rijeku, jos je bilo rano, al to pticice nije nimalo smetalo, veselo su trkarale po gustisu i po zelenom pokrivacu pokraj rijeke... Sunce je bilo toplo, sparina se smanjila, jer voda i zelenilo bujno uz nju , disali su svjezinom... Pobacali smo stvari na zeleni tepih, rastovrili lezaljke, raskomotili se u kupace kostime i razgovor je zivnuo..Djeca su se vec pocela prskati i jurcati u veselom vrisku zbog ledenih kapljica vode i radosti sirine prirode oko nas... Najednom je susjeda tiho poviknula: "Gle, zec!"..Okrenuli smo se u pravcu kojim je pokazivala i ugledali dugouska, kako tapka, uzdizuci usi i njuskicu prema nama..Iza njega su trckarala tri mala zecica,..Bili su daljeni od nas nekih petnaestak metara. Tiho smo ih promatrali, kako skakucu i sad ih vidis, sad ne , jer su jurcali i njuskali oko grmlja...Bili su tako lijepi, sivi, njezni, a njihovi repici su mahali tako slatko, da bi ih najrade povukla za repic u veseloj ugri, samo kad bi mi se dali pribliziti...Pozvali smo djecu , da sa njima podijelimo tu ljepotu. , no njihova vriska dok su se priblizavala , splasila je vesele , al bojazljive zecice..Nestali su u gustisu... Nastavili smo veseli razgovor, izlezavajuci se na suncu, a djeca su se najednom utisala i krenula u potragu za zecicima... Poslije su nam bez daha pripovjedala, kako su vidjeli hrpu zecica u udolini iza nas...Oci su im sjale u odusevljenju sto su vidjeli ta prekrasna stvorenja... Nakon prvog odmora, krenuli smo u setnju uz obalu. Rijeka je izgledala plitka, al sjetili smo se, kako su nam ljudi, koji zive tu, pricali da je opasna. Rijeka je brza i hladna i prepuna virova. Sljunak ju svu prekriva, al svako malo nestaju u viru, tako da nitko od nas , ni slucajno nije zelio uci u nju, dalje od pol metra... Pazili smo na djecu. Njima je bilo dovoljno da su mogli gacati uz obalu i loviti kapljice rukama, sto su frcale na sve strane od njihovog veselog skakutanja..Dok su susjedi i moj muza bili zadubljeni u setnju i razgovoru, zagacala sam i ja u rijeku, osvjeziti bar noge, kad ne mogu sve... Ugledala sam jednu zenu , kako pazljivo tapka po sljunku , u vodi do gleznja..Pozdravila sam ju, nema smisla proci kraj nekog, kao pokraj nekog kamena...Osmjehnula mi se i uz pozdrav mi rekla: "Znas da je ova rijeka ljekovita, samo moci noge i nikada se ne moras patiti sa oteklinama i cirkulacijom.." ..Rekla sam: "Znam, hladna voda, kad je vruce, uvijek pomaze osvjeziti se" A, ona je dodala,:"Bolja je kad prirodno tece, a ova tece ravno iz planine i pecka kolko je ledena. Otkako dolazim na nju , vise mi ni strasna , ljetna sparina ne smeta." Osjecala sam i ja kako je ledena, kako mi prija, zahvalila sam joj i nastavila dalje opusteno gacati... Od tad, svako ljeto, za mene je posjet toj ledenoj rijeci raj..Uvukla mi se neka lakoca u noge, a zahvalnost u srcu toj dobroj, nepoznatoj zeni...
bglavac
irida
