Piše: Mario Pušić/EPEHA
Foto: Andreja Thomas/Cropix
KARLOVAC - Na kućnom broju 51b, na kraju sela Vrh u općini Draganić, sam živi osmogodišnji mješanac škotskog ovčara Čarli. Iz neograđenog dvorišta gotovo ne izlazi i nikoga, osim susjeda Josipa Mažara koji ga hrani, unutra i ne pušta. I deset dana nakon njezine smrti u bolnici u Karlovcu misli da će se gazdarica, baka Ana Moćan, možda vratiti. Starica krhkog zdravlja i slabog pamćenja triput je zalutala i izgubila se.
Naši psi su se našli s Čarlijem i tako nas doveli do bake Ane
Lovac Ferdo
Nestao na nekoliko dana
Dva puta kući ju je vratio njezin najvjerniji prijatelj, Čarli. Treći puta, 8. listopada, kilometar od kuće pala je u kukuruzištu. Čarli je opet bio kraj nje. Dva dana, bez hrane i vode, na njoj je ležao i grijao je, održavajući je tako na životu. Kada su lovački psi, koji su bili uključeni u traganje za bakom Anom, došli u blizinu, svojim ih je lavežom upozorio gdje leži nemoćna starica, a oni su pak doveli lovce koji su je pronašli.
Toga dana baka je navršila 78 godina. Spremili su je u bolnicu, a Čarli je nestao. Pojavio se kod kuće nakon dva dana, nekako u vrijeme kada je prestalo kucati bakino srce. Otada ga zovu Heroj.
- U potrazi je sudjelovalo dvadesetak policajaca i nas desetak lovaca, a uključili smo i pse. Oni su se našli s Čarlijem te tako i nas doveli do mjesta događaja. Baka Ana davala je znakove života, pa smo nazvali Hitnu koja ju je prevezla u bolnicu. Čarli je bio prestrašen, ali nevjerojatno vjeran toj baki, pa smo ga jedva otjerali da bismo je smjestili u bolničko vozilo - ispričao je lovac Ferdo Misir.
Dok su otkucavali posljednji sati samačkog života skromne starice, Čarli je lutao. Nitko nije znao gdje je. Onda se vratio i puna tri dana i noći cvilio i zavijao. - Nismo mogli spavati koliko je jako zavijao, a nismo mu mogli pomoći. Ta baka mu je bila sve, a i on njoj. Svuda su išli zajedno. Dijelili su dobro i zlo - rekla je susjeda Božena Peh. Susjed Josip Mažar boji se za Čarlijevu sudbinu.
- Bojim se da će ga uspavati jer nema vlasnika. Ja ga hranim, tu i tamo dođe u moje dvorište, ali brzo se vrati u svoje i ne miče se. Nitko kraj njega ne može do kuće - kaže susjed Josip, a da je nepovjerljiv prema strancima i sami smo se uvjerili. Baka Ana Moćan u mladosti je radila kao spremačica u jednom hotelu, a mirovina koju je dobivala bila je premala čak i za staricu koja je cijeli život proživjela skromno.
Pas joj bio jedina utjeha
- Bila je slaba, u posljednje vrijeme jela je samo jogurte. Taj pas bio joj je jedina utjeha - tužno priča susjed Josip. Čarli, čini se, utjehu traži u čuvanju ulaza u dvorište u kojem još žive uspomene na njegovu gazdaricu, baku Anu.
Toga dana baka je navršila 78 godina. Spremili su je u bolnicu, a Čarli je nestao. Pojavio se kod kuće nakon dva dana, nekako u vrijeme kada je prestalo kucati bakino srce. Otada ga zovu Heroj.
- U potrazi je sudjelovalo dvadesetak policajaca i nas desetak lovaca, a uključili smo i pse. Oni su se našli s Čarlijem te tako i nas doveli do mjesta događaja. Baka Ana davala je znakove života, pa smo nazvali Hitnu koja ju je prevezla u bolnicu. Čarli je bio prestrašen, ali nevjerojatno vjeran toj baki, pa smo ga jedva otjerali da bismo je smjestili u bolničko vozilo - ispričao je lovac Ferdo Misir.
Dok su otkucavali posljednji sati samačkog života skromne starice, Čarli je lutao. Nitko nije znao gdje je. Onda se vratio i puna tri dana i noći cvilio i zavijao. - Nismo mogli spavati koliko je jako zavijao, a nismo mu mogli pomoći. Ta baka mu je bila sve, a i on njoj. Svuda su išli zajedno. Dijelili su dobro i zlo - rekla je susjeda Božena Peh. Susjed Josip Mažar boji se za Čarlijevu sudbinu.
- Bojim se da će ga uspavati jer nema vlasnika. Ja ga hranim, tu i tamo dođe u moje dvorište, ali brzo se vrati u svoje i ne miče se. Nitko kraj njega ne može do kuće - kaže susjed Josip, a da je nepovjerljiv prema strancima i sami smo se uvjerili. Baka Ana Moćan u mladosti je radila kao spremačica u jednom hotelu, a mirovina koju je dobivala bila je premala čak i za staricu koja je cijeli život proživjela skromno.
Pas joj bio jedina utjeha
- Bila je slaba, u posljednje vrijeme jela je samo jogurte. Taj pas bio joj je jedina utjeha - tužno priča susjed Josip. Čarli, čini se, utjehu traži u čuvanju ulaza u dvorište u kojem još žive uspomene na njegovu gazdaricu, baku Anu.
bglavac
irida
