Ima mnogo definicija čovjekovog bića.Jedna od njih glasi:čovjek je socijalno,društveno biće.To znači da ne živi odvojeno,nego u međusobnom suživotu s drugim ljudima.Čovjek koji tvrdi da mu nitko nije potreban,takav i te kako čezne za blizinom,toplinom i ljubavlju drugih koji mu na ovaj ili onaj način nedostaju.Čovjeku nikada ne može ponestati te međuljudske dimenzije,jednostavno,ne bi mogao živjeti kao ljudsko biće kad bi mu nedostajala ta društvena dimenzija;kad bi bio sam na svijetu,ne bi se uopće doživljavao kao ljudsko biće.Kako shvatiti one koji se povlače u samoću,u pustinju,u stroge zatvorene Redove?Nije to bijeg od svijeta i ljudi,samoća nije svrha,nego sredstvo i upravo u toj dimenziji takva se osoba i te kako susreće s ljudima,nosi ih u sebi pred oltar,u svoje molitve uključuje patnje i suze čitavog svijeta.Nitko ne može doći sam pred Boga jer će uvijek biti pitan o svojemu bližnjemu.

Često se na dvorišnim ogradama može vidjeti natpis:"Pazi oštar pas"ili"Pristup zabranjen"ili "Na kućnim vratima piše"Odsutan do daljnjega"ili"Na putu ,izvan kuće"No to i nije nešto neuobičajeno,ali prilično porazno ako to iskustvo i doživimo pred srcima ljudi.Nisi dobrodošao,tvoje potrebe,brige,suze i boli neće naići na toplo gostoprimstvo,nego na hladnoću,proračunatost i rezerviranost!

Tvoje srce neće naći zavičaj i odmor,nego hladnu i bezosječajnu tuđinu.Životna te škola uči da nije razborito pokazivati drugima svoje rane ako nema trunke sigurnosti da će ih oni s poštovanjem i ljubavlju pogledati.Takav je odnos samo posljedica i pokazatelj da su učinili od svojeg života tamnicu u kojoj su i ne znajući sami postali zatočenici.Radi se o većem i dubljem odnosu i suživotu koji je izbljedio,a to je suživot s Bogom u srcu.Čovjek je postao gluh na Božje kucanje.Otac je nebeki tankoćutan,nenametljiv,no kucanje je dovoljno jako da bi se moglo čuti.On stoji na vratima srca i kuca,tko čuje njegov glas i otvori mu vrata,ući će On k njemu i ostati s njim!

Sve što Otac nebeski može jest da kuca,zvoni i ništa drugo ne može,ne može On otvoriti,čovjek mora otvoriti jer kvaka vrata nalazi se s unutrašnje strane.

Ako se u svojem životu,u svojem srcu trudiš uspostaviti odnos s Bogom,onda nećeš biti stranac ni tuđinac za bol i patnje ljudi oko sebe!Postat ćeš izvor žive,okrepljujuće,bistre vode,mjesto kamo će ljudi rado dolaziti,osjetit ćeš kako ljudi vole tvoju blizinu,kako odlaze ohrabreni,ojačani i puni nade jer si ih obogatio u svojem rudniku,tj,podijelio ono što imaš u suživotu s Bogom.

Na početku ovog dana,na početku susretanja s ljudima,pođi najprije doma,pokucaj na vrata svojega srca s nadom da ćeš se naći kod kuće i tada otvori vrata Bogu jer iza Njega već čekaju kolone ljudi ovoga dana.Dopusti da se Bog kroz tebe susretne s ljudima!

Stjepan Harjač