Danas vidjeh da je moj clanak od jucer medu top clancima, hvala za vase glasanje., a ja htjela samo obiljeziti dan, najljepsi dan nas dvoje, na rodendanu frendice i bum, zaljubili se do daske. I evo, jos danas ta zaljubljenost traje. Da ne uvene, zaljevamo je osmjehom, kritikom, lupanjem vratima, suzama i veseljem. Zasto traje? Zato sto mi to zelimo, zato sto imamo djecu, zato sto se trudimo ne biti cjepidlake i zato sto se ne sramimo reci i danas da se volimo, bez obzira koliko je godina proslo. E sad bi ja trebala reci, mozda i neku formulu za sve to. E pa te formule nema, jer nikad se ne zna sto se moze dogoditi. Jedino cega se drzim je., postujem njegovu ljubav prema njegovim roditeljima, trudim se ne upetljavati moje u nasu vezu i pokusavam biti ono sto jesam, a njega pustiti da on bude ono sto je. Eto to je to, nekad tesko, nekad lako, ali lijepo dok traje. Evo napisah,mozda me nitko nije pitao nista, al meni doslo da to sve napisem, jer me obavezala ona lijeva strana sa top clancima. Pusa svima do sljedeceg clanka, ako mi sto padne na pamet, s obzirom da jos nisam uspjela skuziti sve nacine pisanja i saltanja po kompacu, spora sam, znam... Sory,,