Četrdeset [ 27.2.2012 ] Autor: mons. Petar Palić

Na Čistu srijedu papa Benedikt XVI. je u svojoj katehezi progovorio o smislu korizmenog vremena, ali i o broju četrdeset.

Tako nas je papa podsjetio da se 'broj četrdeset javlja prije svega u biblijskom izvješću o Noi. Taj je pravednik zbog poplave proveo četrdeset dana i četrdeset noći u korablji, zajedno sa svojom obitelji i životinjama koje mu je Bog rekao da uzme sa sobom. Morao je, nakon poplave, čekati drugih četrdeset dana prije no što će stupiti na čvrsto tlo sačuvano od uništenja (Post 7,4.12; 8,6).

Zatim, Mojsije je ostao na brdu Sinaj, u Gospodinovoj prisutnosti, četrdeset dana i četrdeset noći, da primi Zakon. Čitavo to vrijeme je postio (Izl 24, 18).

Četrdeset je broj godina putovanja židovskog naroda iz Egipta u Obećanu zemlju, vrijeme prikladno da se iskusi Božja vjernost.

Godina mira koje je Izrael uživao pod sucima također je četrdeset (Suci 3, 11.30), ali, pošto prođe to vrijeme, počinje zaborav Božjih darova i vraćanje na grijeh.

Proroku Iliji trebalo je četrdeset dana da stigne na Horeb, brdo gdje susreće Boga (1 Kr 19, 8).

Četrdeset je broj dana tijekom kojih su građani Ninive činili pokoru da od Boga dobiju oproštenje (Post 3, 4).

Četrdeset je također broj godina kraljevske vladavine Šaula (Dj 13, 21), Davida (2 Sam 5, 4-5) i Salomona (1 Kr 11, 41), prvih izraelskih kraljeva.

U Novom zavjetu Isus, prije nego će započeti javni život, povlači se u pustinju na četrdeset dana, tijekom kojih nije ni jeo ni pio (Mt 4, 2): hrani se Božjom riječju, koju koristi kao oružje kojim pobjeđuje đavla. Isusove napasti dozivaju u pamet one s kojima se suočio židovski narod, ali koje nije znao pobijediti.

Četrdeset je dana uskrsli Isus poučavao svoje, prije nego će uzići na nebo i poslati Duha Svetoga (Dj 1, 3).'

Tako o broju 40 govori papa Benedikt. Vrijeme od 40 korizmenih dana je pred nama. Danas se može čuti u mnogim prigodama: 'Nemam vremena'.

Svatko od nas ima, kao i mnogi prije nas, 24 sata na dan. Uslijed modernog razvoja postali smo neovisni o zdravom vremenskom ritmu, koji je upisan u život svijeta i prirode: godišnja doba, vrijeme sjetve i žetve, dan i noć itd.

Učinili smo da se sve može dogoditi u svako vrijeme, a unatoč svemu, nemamo vremena. Potrebno nam je probuditi se iz zimskog sna, iz neke vlastite sigurnosti u koju smo se uljuljali i pokušati zgrabiti povoljni trenutak, kao što su se u staroj grčkoj mitologiji trudili zgrabiti boga Kairosa, boga 'brzog trenutka', za čuperak njegove kose.

Ovo vrijeme korizme, koje zahvaća dio zime i početak proljeća, izvrsna je prigoda da i u nama propupa i procvate sve ono što je godinama ležalo zatrpano hladnoćom naših osjećaja i našega srca. Neka ovo vrijeme korizme bude vrijeme povoljnog trenutka, vrijeme milosti za svakoga od nas, kako bismo se probudili i otvorili svoje snene oči za potrebe svojih bližnjih. Tko zna, možda nam se dogodi da baš ove korizme susretnemo Gospodina…