Bogojavljenje ili blagdan Sv. Tri kralja, kako je poznatiji naziv u nas, dan je kojim zavrsava božićno razdoblje što počinje Badnjakom. Tako je taj dan u narodu obilježen s nekoliko običaja.

Ovim blagdanom Crkva se spominje dvaju događaja iz Isusova zivota. Prvi je Isusovo krštenje u rijeci Jordan, a drugi je pohod triju maga, mudraca s istoka.

U nas je vrlo dobro poznata priča o tri mudraca koji dolaze u Betlehem pokloniti se novorođenome kralju, čije je rođenje navijestila zvijezda te ih dovela s istoka. Spomen maga s istoka možemo naći jedino u Matejevu evanđelju: "Kad ugledaše zvijezdu, magi se vrlo obradovaše. Uđoše u kuću i nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom; padoše ničice i pokloniše mu se. Zatim otvoriše riznice svoje te ga obdariše zlatom, tamjanom i smirnom." ( Mt, 2, 10-11 ). Kasnija je predaja mage pretvorila u kraljeve davši im imena Gašpar, Melkior i Baltazar.

U nas je blagdan Sv. Tri kralja obilježen s nekoliko običaja. Jedan od njih je vezan uz blagoslov vode, odakle i naziv Vodokršće, koji se za ovaj blagdan može čuti na jugu Hrvatske. Dan uoči Sv. Tri kralja u crkvi svećenik blagoslivlje vodu. Iz svake kuće jedna od žena dolazila bi u crkvu po blagoslovljenu vodu. Tom bi vodom domaćin kuće poškropio kuću, gospodarske zgrade, polja, voćnjake, vinograde i stoku. Ostatak vode bacio bi se na vatru, jer se «sveta» voda nije smjela prolijevati. Time je kuća i imanje sljedećih godinu dana bili pod Božjom zaštitom.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj rašireniji je bio ˝križec˝ - tako se nazivao blagoslov kuće od strane svećenika. Za tu bi priliku cijela obitelj bila na okupu, a kuća dobro očišćena kako bi spremno dočekali svećenika. Nakon što bi svećenik blagoslovio kuću i sve ukućane, redovito bi bio počašćen jelom i pićem, te darivan. Prvotno su ti darovi bili u obliku hrane, kolača ili voća, a kasnije, kako se mijenjala ekonomska situacija, taj je dar postao novac. Nakon blagoslova na vrata kuće upisivala su se slova G, B i M (prema imenima sveta tri kralja), te broj nove godine.