Neka djeca su pravi robovi, moraju ići raditi kako bi otplatila dugove svojih obitelji. Neke djevojčice se zbog toga vrlo rano udaju, prije no što navrše šesnaest godina.  Universal Children´s Day proglasila je Opća skupština UN rezolucijom 386(IX) od 14. 12. 1954. u kojoj preporučuje zemljama članicama da, obilježavajući taj dan, pokrenu kroz kulturne i društvene institucije niz aktivnosti za promicanje ideja i ciljeva sadržanih u Povelji UN a koja se odnose na dobrobit djece širom svijeta. Na taj je dan donijeta i Deklaracija o pravima djeteta (1959) i Konvencija o pravima djeteta (1989), a 1924. i Ženevska deklaracija o pravima djetete u sklopu Lige naroda. "Svjetsko izvješće o nasilju nad djecom" koje je danas, na Međunarodni dan djeteta, objavila Međunarodna organizacija rada (ILO) upozorava da je više od 300 milijuna djece i adolescenata prisiljeno raditi i pritom je često izloženo tjelesnom, psihološkom, verbalnom ili seksualnom nasilju. Neka djeca su pravi robovi, moraju ići raditi kako bi otplatila dugove svojih obitelji. Neke djevojčice se zbog toga vrlo rano udaju, prije no što navrše šesnaest godina. No to nije udaja iz bajki, one svog princa ne poznaju, često je puno stariji od njih, a one završe kao sluškinje bez prava glasa. Još gore, tisuće i tisuće djece zahvaćeno je ratom, neki gladuju u izbjegličkim kampovima, a većina ih je s puškom u ruci. Neka od njih su i silom oteta kako bi pomagala odraslim vojnicima, a neka su čak i seksualno zlostavljana… A škola? To je posebna priča. Kad god kreneš njurgati kako ti je teško u školi i kako bi bilo najbolje kad škole ne bi bilo, sjeti se klinaca kojima je odlazak u školu zabranjen. Oni bi se vrlo rado mijenjali s tobom, jer puno je zabavnije i korisnije ići u školu nego rintati na nekom polju riže ili šivati tenisice u zagušljivoj tvornici. Osim toga, tebe nakon škole čeka lijepa budućnost, dok oni ostaju nepismeni, a takvi ne mogu ni sanjati da postanu liječnici, pravnici, astronauti, pa čak niti automehaničari.(Tportal) Djeca rade u opasnim uvjetima. Od jutra do mraka su u rudnicima i tvornicama. Žrtve su traffickinga, prostitucije i primorana su dilati drogu. Uz to ih se tuče, vrijeđa, izgladnjuje i siluje. Danas, u priopćenju za medije o rezultatima izvješća ILO napominje da postoji vrlo malo čvrstih podataka o djeci radnicima koja trpe nasilje. Poglavito ostaje neistraženo područje sive ekonomije, a većina djece radi upravo u tome sektoru, napominje se u izvješću. "Nasilje prema djeci radnicima ostaje 'nevidljivo' ... jer podaci se sustavno prikupljaju o nasilju nad ženama i drugim radnicima, a ignorira se dječji rad", ističe Frans Roselaers, direktor ILO-ova odjela za partnerstvo i razvoj. Mnogu djecu roditelji dodjeljuju imućnijim obiteljima u kojih djeca pomažu u kućanstvu. ILO procjenjuje da je takvih slučajeva mnogo, na Haitiju, primjerice, 250.000; 200.000 u Keniji; 100.000 na Šri Lanki. "Roditelji često misle da će njihove kćeri bolje živjeti u takvoj obitelji nego li u vlastitom domu, da će bolje jesti i da će se o njima skrbiti gospodarica kuće", govori Roselaers i dodaje da stvarnost to često demantira. Na Fidžiju je 10 posto djece radnika u domaćinstvu seksualno iskorištavano. U Salvadoru dvije trećine djevojčica sluškinja trpi batine, uvrede, izgladnjivanje, kažnjavanje, mora spavati izvan kuće. Seksualna eksploatacija djece uključene u prostituciju, pornografiju ili seks-šopove drugi je velik izvor nasilja. "12 posto djece u prostituciji izloženo je mučenju, tuku ih klijenti i vlasnici; djevojčicama se opetovano obavljaju pobačaji, a ima i slučajeva da im se ujutro obavi pobačaj a, već poslije podne primaju klijenta", pokazala je studija provedena u Vijetnamu. 'U Mongoliji, 33 posto djevojčica u prostituciji bilo je silovano", istaknuo je Roselaers. Oko 5,7 milijuna djece u prisilnom i ropskom radu, uključujući velik broj djece žrtava traffickinga, neprestance trpi nasilje. Najviše je takve prakse u Južnoj Aziji. Djeca su prisiljena krijumčariti drogu i tu također trpe veliko nasilje, otkriva ILO. Nadalje, djeca često rade u po zdravlje opasnim uvjetima i, prema podacima iz 2004., više od 60 posto od 218 milijuna djece koliko ih je radilo u svijetu obavljalo je poslove u tvornicama stakla, rudnicima, na plantažama s neprimjerenim propisima o sigurnosti i zdravlju. ILO poziva države svijeta da "ubrzaju mjere za smanjivanje dječjeg rada". Taj se postotak počeo smanjivati u zadnje četiri godine, a "najteži oblici rada djece morali bi se iskorijeniti do 2016. godine... i trebalo bi potpuno obustaviti nasilje nad djecom", zaključuje Roselaers.

Dio povelje o pravima djeteta:

1. Sva djeca i mladi imaju ista prava. Nijedno dijete ne smije biti oštećeno zbog svog spola, boje kože, svog jezika ili svoje religije.

2. Djeca i mladi imaju pravo na zdravlje i zdravstvenu preventivu (čitaj: cijepljenje protiv opakih bolesti i zdravu prehranu).

3. Djeca i mladi imaju pravo na besplatno osnovno obrazovanje. Osim toga im se mora omogućiti posjet školama koje bi ih mogle dalje obrazovati.

4. Djeca i mladi imaju pravo na odmor, slobodno vrijeme, igru i učešće u kulturnim i umjetničkim događanjima.

5. Djeca i mladi imaju pravo na informacije, pravo da slobodno iznesu svoje mišljenje i budu saslušani.

6. Djeca i mladi imaju pravo na dobar odgoj. Njihovi roditelji ili odgajatelji ne smiju primjenjivati silu i zloupotrebu, zlostavljanje je zabranjeno.

7. Djeca i mladi imaju pravo da u ratu i izbjeglištvu prime posebnu pomoć i zaštitu.

8. Djeca i mladi imaju pravo na zaštitu od rada kojim bi bili iskorišteni i imaju pravo na zaštitu od seksualnog zlostavljanja.

9. Djeca i mladi imaju pravo živjeti sa svojim roditeljima i imati kontakt s oba roditelja ukoliko oni žive razdvojeno.

10. Djeca i mladi invalidi imaju pravo na posebnu podršku i aktivno učestvovanje u svim oblicima društvenog života.   Priznati ćete da dječji osmijeh nema cijene. Čuvajte i volite svoju djecu, te im pomognite da odrastu što sretnija.