Čačkalica
Ispipavanje i vađenje hranidbenih užasa iz zubala prati ljudsku vrstu još od doba neandertalaca i Homo sapiensa. Na lubanjama majmunolikih predaka uočeni su mjestimice tragovi korištenja predmeta nalik na čačkalicu, no ne usudimo se zamišljati što je to bilo. Jerbo bilo je dovoljno tvrdo i oštro da ostavi tragove i nakon pola milijuna godina. Inače, u 17. stoljeću čačkalice su smatrane luksuzom, a kako i ne bi kada su bile napravljene od plemenitih metala optočenih dragim kamenjem. Masovna proizvodnja današnjih drvenih i svima znanih zubnih čistilica počela je 1869. u režiji Charlesa Forstera.

Slušalice
Početkom 20. stoljeća mogli ste doživjeti ozbiljne elektrošokove ukoliko ste bili vlasnik slušalica. Prvi modeli razvili su se iz 'trube' za slušanje koja se namještala na jedno uho, a ključna dizajnerska karakteristika bile su potpuno gole žice na mjestima spajanja sa zvučnicima. Žice su bile direktno spojene na baterijski terminal, a ideja da između uha i zvučnika dođe barem amortizirajuća spužvica nikom normalnom, naravno, nije padala na pamet. Jer ima li što smislenije od slušalica koje, osim što su zvučale katastrofalno, ne možete pomicati bez instant lobotomije i koje su vam bolno prikliještene na glavi.

Tange

Tange
Nekad su se s par špagica otpozadi na mjestu držala muška spolovila i pripadajuća oprema. Recimo, u subsaharskoj Africi prije 75.,000 godina. Svetu tradiciju nastavili su u Japanu pred dva soma godina, no i opet su tangolike gaćice bile namijenjene isključivo muškom rodu. Priču je napokon na pravu putanju odveo njujorški gradonačelnik Fiorello LaGuardia koji je naredio golim gradskim plesačicama da ipak stave nešto oko bokova. Tange su potom pokorile brazilske plaže sedamdesetih te konačno provirile iznad hlačica sive svakodnevice devedesetih.

Odvijač
OK, tu je faktografija brutalna. Odvijač je izumljen krajem 15. stoljeća u Njemačkoj i prvo svjedočanstvo o izumu donosi srednjovjekovni priručnik za kućanske poslove dvorca Wolfegg. Zanimljivo je da se odvijač skoro uopće ne spominje sljedećih 300 godina, no zna se da je korišten jer se itekako spominju vijci. Početkom 20. stoljeća nastaje prava renesansa odvijača, bilo četvrtasti, bilo križni, bilo precizni stvoren za zlatare i draguljare, bilo mrcine koje su se koristile u automobilskoj industriji.

Kava
Narko izum dugujemo Etiopljanima koji su se kofeinizirali navodno još od 9. stoljeća, kada je čuvar stada koza Kali otkrio biljku kave. Iz Etiopije, kava se proširila na susjedni Jemen, a potom i u Egipat. Prvi uvjerljivi povijesni dokument o srkanju kave nastao je sredinom 15. stoljeća u samostanu islamskih sufija dok Mokhe u Jemenu. U 16. stoljeću, kava je pokorila Srednji istok, Perziju, Tursku i sjevernu Afriku, a potom preko Venecije i ostatak Europe. Zvali su je 'muslimanskim pićem', a vješti Nizozemci prvi su prokrijumčarili sjemenke početkom 17. stoljeća na Stari kontinent. Arapi su, naime, zabranili izvoz biljaka i sirovih zrnaca.

Sunčane naočale
Nekad su sunčane naočale furali isključivo sifilitičari; tko bi se s tri čiste u glavi htio zaštiti od Sunčeve svjetlosti. Bilo je 19. stoljeće i spolne bolesti se očito moglo shvatiti kao modni dodatak. No stavljanje kojekakvih obojanih stakala seže ipak nešto dalje u povijest. Neron je navodno gledao gladijatorske igre sa smaragdima ispred očiju, no ako je to i istina, onda je - ništa čudno - vidio eventualno vlastiti lik jer su smaragdi više reflektirali nego propuštali svjetlost. Kinezi su u 12. stoljeću pokušali gledati kroz dimni kvarc. Koristio se u sudnicama ne bi li se sakrio izraz lica sudaca za vrijeme ispitivanja svjedoka. Sunčane naočale kakve vam danas stoje na nosu u masovnu upotrebu inaugurirale su holivudske zvijezde nijemog filma početkom prošlog stoljeća u pokušaju da sakriju zakrvavljene oči. Filmska rasvjeta bila je brutalna.

Ključ
Čovjek zbog kojeg danas zaključavate vrata za sobom zvao se Teodor s otoka Samosa i živio je u 6. stoljeću prije Krista. Tip je navodno izmislio ključ. S druge strane, neki oblik drvenih brava i ključeva koristili su još stari Egipćani pred 4.000 godina, no kao i u slučaju većine svakodnevnih pomagala, masovnu proizvodnju dugujemo tehnološkom napretku s početka 20. stoljeća, kada je postalo moguće da čitav niz predmeta ostane dio svakodnevice većine jer su bili dovoljno jeftini i dostupni. Tako i fenomen ključa, koji je s nastankom duplikatora postao sveprisutan način kakve-takve zaštite privatnosti.

Jastuk
Još jedna stvarčica koja je nekoć bila rezervirana za aristokratske glave. Jastuci su pronađeni u staroegipatskim grobnicama, a u Kini i Perziji rađeni su u prije svega u dekorativne i umjetničke svrhe, sačuvajbože praktične. Prvo masovnije korištenje jastuka zbilo se u Engleskoj u periodu Tudora, kada je smatrano da ih smiju koristiti jedino žene pri porodu. I opet, prvom industrijskom revolucijom počelo je sveopće štancanje jastuka. Da ne bi bilo zabune, nije uvijek bila riječ o mekanom predmetu. Kinezi su ih, recimo radili od kamena, metala, drveta ili porculana.

Vibrator
Ili drukčije kazano - peti kućanski aparat koji se početkom prošlog stoljeća elektrificirao. Odmah nakon šivaće mašine, ventilatora, čajnika i tostera. I nešto prije usisavača i pegle. Spravicu je iznašao Kelsey Stinner krajem 19. stoljeća i koristili su je isključivo doktori za liječenje ženske 'genitalne zakrečenosti' i histerije. Drugim riječima, sveudilj su 'vibrirali' pacijentice, a praksu opisali kao napornu i suviše dugu. Kulovito, vibratori su se u prvo vrijeme najnormalnije oglašavali u ženskim kućanskim magazinima i tek s njihovom uvođenjem u porno industriju dvadesetih godina prelaze s onu stranu društvene pristojnosti.

 www.tportal.hr